Pa nismo ga ni mi baš dobili... rekao sam već da ga otplaćujem, malo ali ipak... osim toga, godinama smo uzdržavali i njegovali nonu koja nam je ne poklonila stan, jer nije ni bio njen, nego dopustila da ga mi otkupimo... ali sve ima svoju cijenu, a tad, početkom devedesetih nismo imali nikakav drugačiji izbor... komercijalnih stambenih kredita nije bilo (a ni stanova na tržištu baš) a tadašnja rata otkupa od 103 DEM bila je pola moje plaće i trikvarta ženine... i to je tako trajalo nekoliko godina dok se nisu plaće koliko toliko povećale... tada smo imali godina koliko i većina vas sada i kao što vidite, ni nama nije bilo lako...