Mislim da bih reagirala drukčije... reći da to doista nije lijepo znam da ne bi koristilo (uostalom, što je meni moja majka više govorila da joj se ne sviđa nešto na meni, to me je više učvršćivala u odluci da je baš to nešto pravi izbor, kad sam imala petnaest; a još jednom " uostalom ", je li nešto svima lijepo, a posebno onima koje se u pubertetu unaprijed otpisalo kao one koji nešto nisu u stanju ni shvatiti, u toj se fazi činilo sasvim irelevantno).