Preda mnom je sad cijela duga noć: uz cigaretu i vrući čaj, gotovo narančast u odjeku šalice od starog i vrlo tankog porculana, uz srebro cjediljke, žličice i starinskog svijećnjaka, govorit će mi knjige u koje ću se zavući kao u svemir; kroz njih, govorit će mi odjednom životi i misli drugih ljudi, tihih žena, dubokih staraca i mladih sladostrastnika/ca, mistika, buntovnika i onih što se koče oštrinom intelekta; noću, dok svi već spavaju, tražit ćemo svoj život u licima i jecaju drugih, htijući biti zajedno; s nekakva CD-a javit će se Brahmsov dvostruki koncert za čelo i violinu, pa ćemo se u njihovu uzajamnom razmjenjivanju opet čuditi kako je taj čovjek, držeći se konvencije, uspio umaknuti svakoj otrcanoj konvenciji, te možda spasiti nešto što bi iznova moglo postati korisnim, barem toliko da u tom noćnom trenutku nekome kažemo volim te...