Toplo mi je u novoj majici jest da je nekako malo izvan za mene prihvaljivih okvira, jer na prsima ima neki mali vezeni motiv s pet-šest svjetlucavih kamenčića, koje ja svako malo otresam rukom, jer mislim da mi je to prosut pepeo s cigarete... ali neka, znate kako se ono kaže za silu vrag i muhe jede.

Ući u sebe i otkriti ritam u sebi to je cilj radionice Ples ritmova na kojoj sam sudjelovala jučer... rezultat je zapanjujući... ja koja i inače puno istraživački plešem, još sam dublje ušla u ritam, prirodni, spontan, prirođen mom tijelu.... uđoh u sebe... nevjerojatna stvar... kao neko pročišćenje... uopće nisam bila svjesna koliko sam raspršena, koliko zaboravljeno je moje unutarnje biće, premda ga stalno vadim, prozračujem, otresam prašinu... ipak ima puno neosviještenih dijelova... radionica je intenzivna, traje tri sata i lako je vođena, tj. sve se odvija prirodno, ugodno ali učinkovito... svi ljudi koji su tamo sudjelovali, različitih generacija i oblika tijela došli su do velikih osobnih postignuća u realizaciji svog unutarnjeg plesa... ovo je otkriće za mene... živa terapija... tema kojom se imam namjeru baviti... ovdje ima jako puno prostora da se razvijam, istražujem svoje mogućnosti, svoju dušu i tijelo...

Imam onaj sistem: DAJ BOŽJU PORUKU, KOGA SE PRIMI, ALELUJA, A KOGA NE, OTRESAM PRAŠINU S NOGU

To me još više naljuti: Šuti i diši Otresam se na njega.

- Hej čovječe, daj, probit ćeš mi bubnjić - otresam ga poput prhuta - Ma slušaj, ovo moraš čuti, jednom se sakrila u gepek da ga uhvati na djelu s konobaricom.

Ustajem se, otresam snijeg sa sebe i tražim svoju desetinu.

Malo iznad malo položeniji dio, stajem, otresam ruke i nastavljam još malo do prvog štanda.

Ponekad sam agresivan bez razloga, živčan i otresam se na svakoga a pogotovo na majku - koja je inače vrlo teška i kompleksna osoba i dosta slaba sa živcima radi ne baš laganijeg života.

Opet im je laknulo kad sam zatražio pepeljaru da ne otresam baš po tisonu.

s mog gledišta, ja i ona povezani radi određenih spoznaja, vjerojatno ili na žalost više mojih nego njenih, u biti ne mogu tako reći, uglavnom iscrpljujuće.... dani kad mi svijest odluta i nije povezana s njenom uživam... osječam život u punini, mogu biti sretan, kad nisam, kad osjećam tu bliskost neovisno o udaljenosti, dekocentriran sam, nervozan... pogodan za greške krive odluke.... sputan, ograničen, vračen na zemlju (a volim biti realan ali s dozom oblaka ili krošnje u zvijezdama).... srčana čakra mi je je u grču, ne dišem punim plučima, ne spavam, otresam se na ljudima na koje se ne bi trebao otresati, smetaju mi stvari, postajem lijen.... mislim da je slika jasna.....

Evo, subota je popodne, ja sam doma, rasčupana, uplakana, tužna, neispavana, slomljena. Živčano se otresam na dite, koje ništa nije skrivilo.

Otresam se na njega zbog tog pitanja, onda njemu nije jasno zašto sam živčan.

Otresam tragove nečega što grijehom zovu..

Dok ti otresam pijesak s hlačica.

provjeravam je li ključ u bravi noćas spavam sam brava je zaključana i to sam provjerio kod susjeda je zaplakalo dijete maloprije netko je otključao vrata ušao zaključao vrata i sad se ne čuje ništa gasim svjetlo ovdje ima puno buba neke su možda otrovne otresam posteljinu ujutro ću provjeriti je li se neka uvukla u odjeću ili cipele ustajem i provjeravam je li brava zaključana pročitao sam sve knjige liježem i pokrivam glavu jastukom iako je topla noć podižem jastuk kako bih provjerio čuje li se što ne čuje se ništa nisam više siguran jesu li vrata zatvorena nakon što ustanem i provjerim je li ključ u bravi okrenut na pravi način preostat će mi samo san

Napravi svoj izbor danas: Idem za Bogom, otresam to smeće koje visi na meni.

Ulazim u zgradu u kojoj stanujem, otresam vrećice, a kapi svjetlucave lete na sve strane, pa konačno ulazim u stan.

Otresam radio stanicu od vode - gornji konektori za mic/zvučnik nisu bili zaštićeni gumicom, natopili se.

Ja se otresam, zbrajam, pipam bubotke i dovodim u red, a on si skače na prsa, gura glavu u koljena, skiči i pršti slinom, uvija se i mlatara repom

S kišobrana otresam ljutnju i ulazim sa svojim suncem u dvoranu.

Otresam ih sa sebe poput psa koji se otresa nakon pranja.

Već je 19:43. Ustajem sa suhe zemlje, otresam prašinu sa sebe, leptir mi je sletio na ruku, gledam ga s divljenjem, puštam ga da odleti.

Odem na kavu, malo u šetnju i sl., no nikad se ne " otresam " na onima do kojih mi je stalo.

Ako je točno da se više ne otresam na ljude što mi pričaju gluposti, ako nije da im mogu reći nek si pogledaju ovdje

Grabi mi ruku, a ja je otresam nemilosrdnom snagom.

Otresam mokre trave što su mi se zalijepile za suknju i noge, mislim, koja li je to imaginacija naslikati crtež u kojeg ćeš sam propasti - u jezero niotkuda, a da je barem samo jezero, jer te nemani dolje što su na trenutak zabezeknuto pogledale u mene....