možda si preoptimističan. zanima me današnji prosvjed: vikend je, toplo je. izgovori onih koji preko tjedna " ne stignu " ili im je " šljiva " sada bi trebali izgubiti uporišta. međutim mislim da smo došli na megdan sa nečim što se već dugo povlači kao problem: mi zapravo ne privlačimo nove prosvjednike ničime. kako stvari stoje, niti više šaljemo ikakvu poruku, jer odnekud su podijeljene stotine fučkaljki i dok se u početku još nešto artikuliralo, zadnjih dana se prosvjed svodi na norijadu. što po sastavu što po izričaju. jeo me patak ako pola ekipe u četvrtak nije bilo sastavljeno od klinaca koji markiraju ili su taman izašli iz škole, plus studenti i mladi dosad-apolitični ljudi prisutni iz puke zabave kojima se fučkajuća kolona čini ultra zabavna. ono što ostaje su zagriženi veterani kao neki od nas odavde koji tvrdoglavo ne žele odustati plus nešto gerijatrije, što je sada već slaba brojka, i to i jest srž problema. sada se izvikuje gotovo ništa, poruka je na nuli, transparenata je (bar zadnji put bilo) sve manje, a huk u početku revoltirane, bijesne i potencijalno zastrašujuće mase se pretvorio u zviždanje fučkaljki i na momente iritantnu tutnjavu bubnjeva od koje nitko nikoga ne čuje a niti od te kakofonije ljudi imaju potrebu vikati još i " dolje vlada ". promisli zašto bi to moglo biti tako, a ja ću ti dati hit: otupljivanje oštrice prosvjeda. za prosvjed koji želi srušiti vladu a pretvorio se u putujuću tutnjavu bubnjeva to izgleda, priznat ćeš - benigno:) bi li se ti na kosoričinom mjestu bojao nekoliko tisuća ljudi koja baulja pored autobusnog kolodvora i tamo fučkaju da ti uši pucaju? ja ne.