Otvaram vrata vrtića: maloj Dori curi nos preko dude, bulji u mene s ogromnim interesom, Bernard ima preveliku majicu i pokušava uhvatiti čašu, ali prsti su ispod rukava pa sve klizi, Andrej opet ne želi ništa osim mlohavo sjediti i tuliti (vide mu se dva donja zuba i oba krajnika), teta Ivana hrani pahuljicama curicu kojoj se kakao cijedi niz bradu direkt u majicu, dva dečkića se naguravaju oko plišanog slona u stražnjem dijelu sobe (pobijedit će ovaj koji se ne klatari dok stoji), mala Sara ima uvijek najljepšu odjeću i najveće oči na svijetu, i do vrha pune suza (tek što se ne izlije), beba Stjepan opet misli da sam njegova mama, smije mi se, pruža ruke i nada se da ću ga povesti kroz vrata, a moje djevojčice, najstarije u grupi, stoje na pragu otvorenih usta, ne znam je li to užas ili oduševljenje, zacementirale su im se nožice i ne čuju me kako govorim da se brzo vraćam.

Bilo je 9:30. Zatim je došao moj ginekolog koji i inače radi u bolnici i koji mi je radio amnioskopiju i rekao da neće ići tako brzo da se sporo otvaram i da će mi dati gel.

Na to ona pozove pojačanje - još dvije suradnice, pa sve tri, uz vriskove i mahnito mašući glavama, gledaju u moj ortopan (usta više ne otvaram).

Nekako ih otvaram sa ronilačkim nožem i sadržaj pretačem u praznu bocu.

Sad zamislite mene, koji na stres reagira kao pomahnitali nilski konj za vrijeme parenja, kako drhtavim rukama ubacujem enzim, ispaljujem nastavak mikropipete u smeće i skoro pogađam asistenticu njime, samu mikropipetu odlažem BILO GDJE, samo da stoji vertikalno, grabim komadić folije koja je preuska, tražim drugi komadić, pokrivam otvor kivete, uviđam da stvar neće držati, odižem foliju i ponovo je namještam, preokrećem kivetu dva puta, skidam foliju, mahnito otvaram poklopac spektrofotometra, stavljam kivetu, vadim kivetu i stavljam je ISPRAVNO u stroj i poklapam, sve to za manje od petnaest sekundi

hvala Vam na redovnom obavještavanju o novostima na Vašem sajtu mada ga ja svakodnevno otvaram i gledam i dosta mi pomaže u osmišljavanju treninga za mog sportaša

Otvaram vrata i već je iznenađenje ovdje, ispred mene: Zmajčica nije sama

Zbog svojeg milosrđa otvaram oči slijepima i onima koji leže u prašini.

Teška srca napuštam frendove i red, izlazim sa tribine, sumanuto tražim wc, uslužni crnac (nije rasizam, samo usputno spominjem) koji je prepoznao valjda prirodne ljudske nesvjesne reakcije me upućuje na wc, polutrčećim korakom dolazim do vratiju, stajem, otvaram vrata, kad ono fatamorgana

Znam da odgovore na većinu tih pitanja nikada neću dobiti, ali u trenutku dok otvaram vrata to nije važno.

Recenziju otvaram sa, po meni, najboljm pjesmom, Nobody ' s Business.

Na samom početku htjela bi se ispričati ako na krivom mjestu otvaram temu ili ako je slična tema već otvorena.

Dok čekam otvaram pogađaonicu njihove aktivnosti.

Otvaram vrata čekaonice misli, a galama i žvrgoljenje me posred lica pogodi.

evo otvaram ovu temu iz dva razloga: kakav vam je stav i oročavate li uopće novce u banci? meni se to čini jako dobrim načinom za oplođivanjem novca jer na položni iznos dobivam kamatu ma kako god možda i mala bila... držanjem novca doma u čarapi ne dobivam ništa.

Ja isto otvaram porodiljno 29. 01. i stignemo prijaviti do 05. 02. 2007. Treba ti doznaka od lijecnika opce prakse (trbuh do zuba nije dovoljan: zubo:), ER-1 obrazac (javi se u kadrovsku, one moraju znati), kopiju kartice tekuceg racuna i trudnicku knjizicu (i opet ti trbuh do zuba nije dovoljan) i sve to odneses na HZZO.

Već otvaram pive ko da to radim svaki dan.

Otvaram te i ulazim bez milosti u najdublju tamu, ostvarujem svoje prijetnje o vječitoj ekstazi i paleti neobjašnjivo divnih boja, okusa i mirisa.

Otvaram bocu i iz kupaonice donosim čašu, pa sa čašom u ruci stojim pored prozora i gledam na cestu kojom će se Leonarda dovesti.

nema više mog kaslića. to je sad neka rupa čiji sam ključ izgubila pa ga otvaram treskom šake po bravi.: (

Hladan noćni zrak pojačan vjetrom i našom vožnjom bijesno šiba oko nas, dok otvaram prozor i rješavam se još jednog crnog plastičnog omota.

Koliko duha, topline, vapaja, osamljenosti, topline, prijateljstva, duhovitosti.................. oduševljena sam a hrabro sam krenula pisati blog, ne gledajući druge osjetila sam potrebu podijeliti svoja pitanja i razmišljanja sa drugima, polako se otvaram i širim teme, a sva sam u znaku pitanja oduvijek bila.

Dok otvaram oči misleći kako ovakvi poput nas uvijek promaše jedno previše, uvijek polude dok se krvave iznutrice štenadi koju nismo ni počeli zamišljati slijevaju zidom, ti i dalje misliš sretne misli i u meni gledaš nekoga tko još uvijek zna gdje je spremio praćku.

Prilazim vratima kupaonice, nastojeći hodati mirno i odlučno otvaram vrata...

Neki radnici planduju u senci, otvaram prozor da ih pitam kako doći do kapije i dalje za Kostolac.

Bandić: Muzej suvremene umjetnosti otvaram u travnju

Tvoj glas ga razgrće koliko dugo si budna?... nisam spavala samo sam sanjala spavaš li ti uopće?... samo spavanje je besmisleno gubitak vremena ne volim praznine u postojanju puko spavanje je mehanizam nemoći, bijeg, izgnanstvo sebe iz sebe mudruješ, to nije zdravo ni mitologija nije zdrava, a ipak se njome lječimo zaobilaziš temu dodirujem srž egzistencije otvaram neispisano poglavlje u knjizi postanka zaokružujem evoluciju u snovitost istine uranjam u zlatno doba bez ograničenja slobode, bez moćnika, vlastodržaca i i pravila, vrijeme savršenog postojanja u snu... poslije Titanomahije je došlo do podjele na nebo, zemlju, more i podzemlje titani su izgubili san bogovi zavladaše svijetom

I s njim brdo trudova, a ja se ne otvaram.

Prekoračujem staru i otvaram policu kuhinjskog elementa i vadim bocu: ipak imam sreće, sasvim je puna, još neotvorena.

Drhtavim rukama otvaram je i pijem lozovaču ravno iz boce i osjećam kako me pali i podiže i smiruje.