Dovoljno je biti ravnodušan: onaj ko mržnjom završava ljubav, ili još voli, ili će mu biti teško prekinuti. " Ovidije

Drevni mislioci Ovidije i Plutarh nisu odobravali ubijanje nevinih životinja, što govori da ideja o vegetarijanstvu seže u najdalju ljudsku povijest.

»Deo juvante - S Božjom pomoću« treba odvažno zakoraknuti u budućnost i bit će ostvarena i ona druga poznata riječ: »Audentes Deus ipse juvat - Odvažnima i sam Bog pomaže« (Ovidije, Metamorfoze, X, 586).

Ah rimski su muškarci depilirali pazuha (valja pretpostaviti, iz higijenskih razloga), ali ne i noge (na jednom mjestu u Ars amatoria Ovidije kaže Ali nemoj željezom uvijati kosu, i ne glačaj svoje noge britkim kamenom; to neka rade eunusi).

Kako bilo da bilo, kovač, faber, rarus faber i Zeus faber, nazivaju ga i Ovidije, Plinije i Kolumela, a humanistički ihtiolog i prirodoslovac Gyllinus najrječitije nam sažima isprepletanje legendi o ovoj neobičnoj ribi tvrdeći da je Zeus ili kovač oblasta oblika, kojeg su Grci halkeusom nazivali, a danas ga u hramovima i Kristovom ribom zovu, kao što su ga jednom znali zvati Zeusom Jupiterom.

Upitan postoji li za njega idealna zemlja u kojoj bi pokrenuo biznis, odgovara: " Rimski pjesnik Ovidije je prije gotovo 2000 godina rekao: ' Neka drugi hvale drevna vremena, meni je drago što sam rođen u ovima '.

Autor Metamorfoza je Publije Ovidije Nazon.

Latinski pjesnik Ovidije čak podučava kako treba postupati s kujom koja šteni da bi štenad bila što bolja.

Slavni i nesretni Ovidije, nadahnut morskim vukom, opisuje ga u svojoj Haleutici, Umijeću plovidbe, kao ribu koju je teško uhvatiti u mrežu, tvrdeći da je morski vuk vješt i umješan u otkidanju s udice i da je najbrži od svih morskih stvorova.

Kao i Ovidije, nisam član nikakve udruge, a pogotovo ne YES-a.

Uglavnom su to djela crkvenih otaca (Jeronim, Aurelije Augustin, Euzebije Cezarejski, Cecilije Ciprijan), zatim benediktinskih, dominikanskih i franjevačkih prvaka onodobne teološke i filozofske misli (Bernard iz Clairvauxa, Albert Veliki, Toma Akvinski, Antonin, John Duns Scott, Angelo da Chivasso, Michele Carcano, Bartolomeo Caimi, Johannes Herolt), potom kanonskoga prava (Bonifacije VIII. i Grgur IX.), biblijski komentari sv. Jeronima i francuskoga franjevca Nicolasa de Lyrea te Tome Akvinskoga, kao i Aristotelova djela s tumačenjima arapskih filozofa Ibn Sinne i Ibn Ružda, poznatijih po latiniziranim oblicima imenaAvicenna i Averroes, te drugih europskih humanista (Marsilio Ficino, Lorenzo Valla), djela grčkih i rimskih klasika (Diogen Laertije, Lukan, Ovidije, Silije Italik, Vergilije).

»U prvi čas se odupri, za lijekom je prekasno sezat, kad je već uzelo zlo s duga otezanja mah " (Ovidije, De remed. 1, 91).

Ovidije tako pripovijeda o običaju kojemu je i on sam svjedočio i koji se u Rimu dugo održao pa i onda kad mu se izvorno značenje izgublo.

međutim, ovaj motiv opjevan je u više navrata i u raznim razdobljima (ovidije, gundulić, schiller, hölderin, gillparzera..., a preko talijanskog noveliste straparolija (16. st.) proširila se po europi. tema je ostala i u pučkoj predaji i narodnim pjesmama; u likovnoj umjetnosti motiv je razrađen još u antici, a u glazbi ga je obradio monteverdi)

Ovidije je zapisao ovaj običaj početkom prvog stoljeća i već tada ga nije znao u potpunosti objasniti.

Sadrži popis svih predmeta u njegovoj kući u Castellu, a među brojnim zanimljivim stvarima se izdvaja Ivanova knjižnica u kojoj su se nalazile knjige klasičnih rimskih pisaca (Tit Livije, Ovidije), kršćanska djela (Biblija, životi svetaca te razni misali i molitvenici) te trgovačkoj struci potrebni priručnici o mjerama, utezima i novčanim sustavima.

Ne zna se gotovo ništa o Shakespeareovu dječaštvu, ali ima opravdanih razloga vjerovati da je pohađao gimnaziju u rodnome mjestu gdje se izvodio standardni elizabetanski program po kojem su se čitali rimski dramatičari Plaut i Seneka, pjesnik Ovidije i govornik Ciceron, te učila kršćanska etika iz Biblije.

Na toj su polici: Bulgakov, Tolstoj, Dostojevski, Hamsun, Baricco, Franzen, Marguerite Yourcenar, Salinger, Shakespeare, Ovidije, Calvino i još poneki.

Ovidije je teme preuzeo iz grčke i rimske mitologije.

Nasuprot Heziodu, Publije Ovidije Nazon u svojim Metamorfozama pjeva da je Posjedon u ptičjem obliku obljubio Meduzu u hramu božice Atene.

Kada danas vidimo, kako Europom prolaze čitave bujice narodnih skupina, koje vlastite matice-zemlje s bilo kojeg razloga oda se odbijaju, moramo reći proširivši Matoševu konstataciju: Slobodan je čovjek sve to teže biti Nije uzalud jos Ovidije pisao:

Tu dolazimo do neumije ć a koje se č arobno pretvara u umjetnost u metamorfozi kakvu ne bi opjevao ni Ovidije ili isklesao Bernini, č ija se mramorna Dafne tako prirodno pretvara u lovorov grm, simbol pjesni č ke slave za kojim su nekada umjetnici toliko žudjeli, a danas se dijeli šakom i kapom po svim galerijama.

Rimljani ne zaziru od salpina mesa kao najumniji od Grka, nego naprotiv pod imenom salpa podrazumijevaju ukusnu ribu koju podjednako hvale i Plinije i Ovidije, koji je čak naziva salpa, zaslužna zbog najboljeg okusa.

Djela najčešće potpisuju stariji kršćanski pisci (sv. Jeronim, sv. Augustin, sv. Bonaventura), rimski autori (Ciceron, Plutarh, Seneca, Ovidije, Salustije) kao i grčki (Homer i Ezop).

Koliko malo znate o vremenu u kojem živite ako mislite da je med slađi od novca u ruci. Ovidije (43. pr.

Ovidije, Umijeće ljubavi Veliki pjesnik iz doba staroga Rima cenzuriran je čak tri puta, i to u razmaku od gotovo 2000 godina.

Ti koji tražiš kraj ljubavi (ljubav se pred poslom povlači), posla se lati, i bićeš siguran. (Ovidije)

Sam se odlučuje za to. 11 Tako je i poganski pjesnik Ovidije čisto naravno kod sebe opažao tu činjenicu:,, Video meliora proboque, deteriora sequor.

- Šteta da ga nije vidio Ovidije, sigurno bi napisao desetak onih budalastih metamorfoza više... - prasnu u smijeh Vinko, koji se je sada mogao po miloj volji osvećivati školskim klasicima.

Ovidije je upotrijebio odsjaj: zvijer koja je pogrešno razabrala sjenu po zraku letećeg junaka napala je tu dvostruku prijevaru.