I kad ju je Janko jače k sebi privinuo i desnom rukom pridigao lišce i ustima ulovio njena ustanca, ova se ustanca napô otvore, oči se zaklope kao u sanenoj sumornosti i usnice joj se ovjese kao od žeđe na njegovim usnicama i uzmu se srčući micati, a tada oslobodi obje ruke iz njegova ogrljaja, ovine mu se njima oko vrata i sretna, blažena, radosna pritisne na one njegove »drage dobre« oči žarki plameni cjelov.