Tuđman je za vrijeme svojega ovozemaljskoga života vrlo jasno onima izvana dao do znanja da im neće dopustiti da određuju kakva Hrvatska treba biti.

Mjesto zbog kojeg bi me proglasili bolesnikom i zatvorili u ludnici do kraja ovozemaljskoga života.

Najpopularniji i najizvođeniji od ovih baleta je bezvremenska priča o slomljenom srcu i ljubavi koja prelazi granice ovozemaljskoga života Giselle.

Tu odmah treba svratiti pozornost kako se već u Novome zavjetu pokazuje da iako Bog već za ovozemaljskoga života ozdravlja mnoge ne ozdravlja sve, kao i da ne postoji nužna uzročno-posljedična veza između grijeha i bolesti.

Iz te poslanice ovonedjeljni izvaci daju naslutiti kako je u najranijem kršćanstvu Isusovo krštenje bilo shvaćeno kao objavljenje, kao radosna vijest, budući da je Isus na krštenju bio na izraziti način zahvaćen Duhom Božjim koji mu je bio darovan kako bi mogao ispuniti poslanje od nebeskoga Oca, koji se je kroz tijek Isusova ovozemaljskoga života objavio kao spasonosna ljubav, koja bi ljudima trebala biti kao svjetlo za ostvarivanje dobrostivosti i čovjekoljublja da bi »razumno, pravedno i pobožno« živjeli pa se tako obožili, pobožanstvenili.

Ona govori o onome posljednjem što će se čovjeku dogoditi na kraju ovozemaljskoga života.

Ali ta naša vjera zasada, u nevoljama i iskušenjima ovozemaljskoga života, je »napastovana« vjera.

Dani Velikoga tjedna i Uskrsa u kojima, tragom Evanđelja i liturgije Crkve, vjerničkim spomenom i njegovim posadašnjenjem pratimo Krista k vrhuncu ovozemaljskoga života i poslanja opet nam poštovani - otkrivaju stvarnost našega životnoga hoda, neminovno ukorijenjenoga u njegov, bogočovječji i otkupiteljski.

Ispovijedamo da je nakon ovozemaljskoga života Isusova Majka koja je pratila Božanskog Sina na zemlji s njime i u slavi te sudjeluje u punini života u Bogu i s Bogom u zajedništvu svetih.

U posljednjim trenucima ovozemaljskoga života pogledao je prema Trgu sv. Petra i rekao: »Amen« te posljednji put udijelio svoj papinski blagoslov okupljenu mnoštvu...

Kralju kojemu sve živi predao je svoju neumrlu dušu u Splitu, u utorak 11. ožujka 2003. godine okrijepljen sakramentima umirućih u 93. godini ovozemaljskoga života i 68. godini svećeništva, naš stric, barba, ujak i svećenik

Ako Krist nije uskrsnuo i ako poslije ovozemaljskoga života nema uskrsnuća mrtvih i vječnoga života, onda je kršćanska vjera ne samo uzaludna, nego je cjelokupno kršćanstvo najobičnija laž i obmana.

Ne mogu dalje nastavit ću ovu temu početkom svibnja s razlogom, tj. s više njih kad se odmakom od ovoga bljutavog licemjerja oslobodim mučnine ter kad tzv. veliki Svijet opet bude farizejskom tronutošću glumio potresenost slaveći i obilježavajući crno-bijele obljetnice spominjući opet nepregledne kolone onih koji su nedužni vođeni u smrt po nekim šumama (i gorama) ili su iz ovozemaljskoga života odlazili kroz dimnjake u arbeit-macht-frei-logorima (poput poljskog svećenika Sv. Maksimilijana Kolbea, karmelićanke Sv. Edite Stein i golemog mnoštva njezinih sunarodnjaka Židova i drugih) ili

Složit ćete se kako je roditeljstvo jedno od najzahtjevnijih i nasloženijih zadataka s kojima se čovjek može suočiti za ovozemaljskoga života.

Za vrijeme ovozemaljskoga života Isus je govorio o osobnom uskrsnuću.

Nipošto nije obećao oprost grijeha svim križa rima nego samo onima koji putem umru ili poginu u borbi: Svima pak koji tamo idu dodijelit će se trenutni oprost gnijeha ako za marša ili prijelaza morem ili u borbi protiv pogana odlože okove ovozemaljskoga života citira ga kižarski kroničar Fulcher iz Chartresa, očevidac događaja.

Drugi život je zaista drugačiji život, kvalitativno različit od ovozemaljskoga života.

Bazilije piše sveti: U početku, u Starome Zavjetu, Svet je samo Bog, Svetac Izraelov, onda se u Novome Zavjetu svetim proglašavaju, uzoriti, za ugledati se drugima, vrela vjere i ljubavi, oni koji su u punini živjeli Boga, sljedbenici u molitvi i vjeri Sina Božjega, živeći za svoga ovozemaljskoga života, život vjere, u ljubavi prema Bogu, i bližnjima, do sjedinjenja s Bogom slijedeći Isusove prispodobe, jer je Učitelj govorio u prispodobama.

Barem bi mi kršćani trebali izbjegavati govoriti o pokojnicima kao o mrtvima, jer mi vjerujemo, a to i ispovijedamo, da se čovjeku po završetku ovozemaljskoga života život ne oduzima već mijenja, iz prolaznoga u vječni, iz niže kvalitete u jednu višu kvalitetu postojanja.

Stoga je igrokaz s odbrojavanjem posljednjih dana Bobetkova ovozemaljskoga života, kao sinonim za metodiku i uspješnost rješavanja svih problema ovoga društva, krajnje alarmantan za interese hrvatskih birača koji će vrlo brzo morati odlučiti hoće li takva politička djelotvornost zatražiti mandat i za godine koje su pred nama.

Bradićeva glazba puna je, doduše, asocijacija (osobito snažan ulazak bogova u Walhallu iz Wagnerova Rajninog zlata) ali, kako dobro kaže Krešimir Dolenčić u popratnoj knjižici: " On prati svoj unutrašnji svijet vrlo predano, gotovo svećenički, bori se za svaku notu i razgovara jezikom koji daleko nadilazi riječi, ili pak note. " Bradić je doista prodro u bit križa koji svatko na svoj način nosi, pod njime pada, ustaje i opet pada, i tako neprekidno do kraja ovozemaljskoga života, s nadom u onozemaljsku budućnost.

No to već ide njima na dušu, a to će platiti jednom bez obzira na njihova ateistička poimanja smisla i onoga što slijedi nakon kraja ovozemaljskoga života.

»Svetost« je uvijek jedan oblik »mučeništva« iako se ne prolijeva »krv«, odnosno ona je uvijek put koji vodi k Bogu kroz velike poteškoće i nevolje našega ovozemaljskoga života.

Naša smrt nije samo svršetak ovozemaljskoga života već »ulaz« u kraljevstvo »svjetlosti«.

Ali ljubav prema Isusu odmah ih šalje među ljude, medu obične male ljude među kojima je i sam Isus proveo veliki dio svoga ovozemaljskoga života.

Katkada razmišljam o prolaznosti ovozemaljskoga života i o njegovom značenju.

Crkva također uči da je samo Bog Gospodar života od njegova početka: nitko, ni u kakvim okolnostima, ne može sebi prisvojiti pravo neposrednoga uništenja nevinoga ljudskog života. (Danum vitae) Od samoga začeća započinje avantura ovozemaljskoga života i nitko nema pravo prekinuti bilo čiju životnu avanturu, ma kakva ona bila.

Marx je vjerojatno u kritici religije na umu imao prije svega kršćansku pasivizaciju ovozemaljskoga života u korist Kraljevstva nebeskog (" suzna dolina ", " tko je ovdje posljednji, tamo će biti prvi "), što umrtvljuje revolucionarni potencijal - ali se eshatološkom dimenzijom religije nije ni bavio.

Još je Isus sa križa kazao " evo ti Majke " uvijek je mislio na nas u svojoj ljubavi a mi, zahvalna djeca Božja, mi je slijedimo kako ne bi zalutali na putu ovozemaljskoga života.

Pred kraj ovozemaljskoga života, htio im je još jednom svratiti pozornost na ono najbitnije.