Većina nas krštena je već na pragu zemaljskoga života voljom naših roditelja koji su tada obećali da će nas uvoditi u vjeru ponajprije primjerom svojega života.

Poput Isusove Majke Marije i vi, drage majke, trebate biti strpljive te ćete tada i vi kao Marija, koja je svojeg sina gledala kako pati, kasnije, nakon ovog zemaljskoga života, doživjeti radost uskrsnuća.

On je to i činio u najtežim časovima svoga zemaljskoga života.

Svetkovina Svih svetih te Spomen svih vjernih mrtvih na početku studenoga, s jedne strane, a svetkovina Krista kralja svega stvorenja, s druge strane, svraća pozornost vjernika na pitanje što poslije smrti, poslije završetka zemaljskoga života?

Između zemaljskoga života (Leptiri i ptice sudaraju se u vruće, grešne sate) i mehanizma svemira (Tata mi je pokazao kako kutlača vodi do prljavo crvenih metaka svjetlosti), sve stvari su prolazne, a ljubav i život su time samo još dragocjeniji: Mogli bismo stajati cijelo stoljeće, gledajući, zabačenih glava,/Usred dana, u tu stvar:/Užitak, zatvoren u tijela koja ne traju/Zapanjeni slatkoćom postojanja,/Dok ne nestanemo.

Znao je poput svih velikih duhova cijeniti neizmjernu vrijednost bježećih minuta zemaljskoga života i zato ih je uz silne napore i veliko svladavanje iskorištavao.

Taj slikoviti prikaz prikazuje nam dvije činjenice: - smrt je svršetak zemaljskoga života, - uskrsnuće je svršetak smrti.

Njome je Crkva htjela naglasiti da Isusova Majka nije ostala pod vlašću smrti nakon svoga zemaljskoga života, nego je odmah postala dionica Božje slave.

Duhovnik je, vjerojatno nazirući njihove nakane i duhovno stanje, rekao da se dovoljno obratiti zadnjega dana zemaljskoga života.

Svu težinu i sva pitanja koja smrt i dovršetak zemaljskoga života donose Isus ne " izgurava " iz vidokruga, nego uzima kao svoju sudbinu.

Na primjeru Kristovoga života i njegove oporuke na koncu zemaljskoga života biskup Bogović je ukazao na smisao i vrijednost prolijevanja nevine krvi koja se daruje za dobro drugih: " Taj spomen činio je i onaj svećenik u Ludbregu 1411. godine, to činimo i mi danas ovdje nedaleko mjesta gdje se čudo dogodilo, a to čine kršćani svagdje kad god se okupljaju u Kristovo ime.

Od pojave ljudi u dijalektičkomu polju postojanja, tajanstvena sfinga ta najdublja pitanja postavlja svim putnicima na beskrajnoj stranputici kroz pustinju zemaljskoga života.

Jeste li svjesni da postoji život nakon našega zemaljskoga života ili živite samo u ovom zemaljskom prostoru i vremenu?

A prijatelji koji primaju u šatore vječne kad prestane važiti svjetovno bogatstvo su anđeli, sveci i svi kojima smo svojim blagom ili uslugama pomagali u toku zemaljskoga života.

Naime, sve što je u Isusu Kristu za njegova zemaljskoga života bilo vidljivo, prešlo je u sakramente Crkve (sv. Leon Veliki).

Isus, koji je za zemaljskoga života bio prožet Duhom Božjim, što se posebno očitovalo na njegovu krštenju, u svladavanju iskušenja u pustinji, kod odzdravljivanja bolesnika i istjerivanja zlih duhova te u njegovu svjedočanstvu kako su On i Otac jedno, nakon što je snagom istoga Duha slavno uskrsnuo, zračio je puninom Duha te je njime obuhvatio i preporodio apostole za nastavak istoga poslanja kojeg je on imao od nebeskoga Oca.

Zato, braćo i sestre prionimo na molitvu Gospodu Isusu Kristu I njegovim svetima za sebe i za svoje bližnje, kako bismo za vrijeme ovoga kratkoga zemaljskoga života zadobili božansku blagodat SVETOGA DUHA, u udostojali se vječne nagrade na nebesima.

I nakon odgovora biskupa, godine 1950. na blagdan Svih Svetih, papa Pio XII. na Trgu svetog Petra u Rimu proglasio je najsvečanijim načinom dogmu Uznesenja Marijina riječima: »Vlašću Gospodina našega Isusa Krista te blaženih apostola Petra i Pavla i svojom vlastitom: proglašujemo, objavljujemo i određujemo da je božanski objavljena dogma da je bezgrešna i uvijek Djevica Marija Bogorodica nakon završena tijeka zemaljskoga života - dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.« (usp.

Između tih graničnih trenutaka njegova zemaljskoga života sva su druga njegova djela učinjena u duhu ljubavi i sinovske odanosti volji Očevoj te kao takva predstavljaju apsolutno pozitivan odgovor na Savez kojega je Bog ponudio svojemu narodu.

Neka vječnim životom nagradi vedrinu i žar kojim je za Njega svjedočio tijekom svoga zemaljskoga života te ga primi u društvo svojih svetih i vjernih ", istaknuo je kardinal Puljić.

Osnovni sadržaj dogme je istina vjere da je Djevica Marija, završivši put zemaljskoga života, »pobijedivši smrt«, bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu.

Nema životne situacije i problema kojega ne bismo mogli staviti u svjetlo Isusovih Riječi, u događaje i iskustva Njegova zemaljskoga života.

On dolazi u svoj rodni Nazaret gdje je odrastao i proboravio najveći dio svoga zemaljskoga života.

U sekciji studenti uviđaju kraj zemaljskoga života, a na nastavi slušaju o embriologiji od početka života.

Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenoga 1950. papa Pio XII.

Na kra ju je neokaljana Djevica, sačuvana slobodnom od svake ljage istočno ga grijeha. pošto je dovršila tijek zemaljskoga života, tijelom i dušom bila uznesena u nebesku slavu; Gospodin ju je pak uzvisio kao Kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom, Gospodarem gospodara (usp.

Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je clankom vjere 1. studenoga 1950. papa Pio XII.

Gospodine Isuse, u danima tvoga zemaljskoga života ti si uzdigao svoju molitvu sa snažnim uzvikom i suzama.

Riječ nas Božja u današnjim čitanjima upozorava na privremenost zemaljskoga života, i poziva nas da ga živimo kao hodočašće, upravljajući stalno pogled na cilj, na Boga koji nas je stvorio, a budući da nas je stvorio za sebe, On je naša konačna sudbina i smisao našega života rekao je Sveti Otac te dodao da je obvezni put do postizanja te konačne stvarnosti preminuće, kojemu slijedi konačni sud.

Ako dalje o njemu razmatramo, shvatit ćemo da su upravo njegovo rođenje kao Djeteta i preuzimanje poniznosti već početak onoga što će potpuno ispuniti na kraju svoga zemaljskoga života, u potpunom poniženju sebe u smrti na križu.