Tako primi Stjepan kao najstariji brat s gradom Senjom, Ozljem i dielom Trsata i Modruša ime kneza senjskoga, trsačkoga, ozaljskoga i modruškoga; Martin s drugim dielom Trsata i Vinodola takodjer ime kneza trsačkoga; Bartol s gradom Brinjem i dielom Ozlja ime kneza Brinjskoga; Ivan s dielom Modruša i Senjom ime kneza Modruškoga i Senjskoga; Sigismund s gradom Cetinom, ime kneza Cetinjskoga; Andrija i Juraj s otokom krkom zadržaše ime knezovah Krčkih; napokon poprimi Dujam s gradom Slunjem ime kneza Slunjskoga, kojega nasljednici zadržaše taj grad do vremena ljutih navalah turskih.

Hrvatsko plemstvo i vojska bili su pod zapovjedništvima Krste Frankopana Ozaljskoga i Ivana Zapolje, no stjecajem okolnosti veći dio njih ostao je izvan izravnoga ratnog sučeljavanja.

Napisana je jezikom ozaljskoga kruga, odnosno kajkavsko-čakavsko-štokavskim amalgamom, kakvim su njegovi pripadnici zamišljali književni jezik.

Ova Matica ima svoj plan i program rada prikupljati pisanu građu (knjige, dokumente, rukopise) za Zavičajnu zbirku knjižnice u Ozlju, kao i pisanu građu o kulturno-povijesnim spomenicima ozaljskoga kraja, a sakupljenu građu potom želi prezentirati na prigodnim predavanjima; potom nastoji skupiti što više građe i izvornih djela Slave Raškaj; sakupiti i pohraniti izdanja MH od osnutka do danas u Zavičajni muzej; kao i obilježavati važne obljetnice, organizirati predavanja i posvetiti se mladima, kao i mnogo toga drugog, što je Matica uspješno činila do danas.

Po smrti Stjepana Ozaljskoga podigne kraljevski odvjetnik, po naročitoj zapovjedi kralja Rudolfa god. 1577 s nova pravdu proti Zrinskim, radi posjeda Slunja i višerečenih gradovah, ali bez ikakova uspjeha, premda su u bivših Stjepana Frankapana gradovih: Slunju, Modrušu, Ključu, Jesenici, Dabru, Plaškom, Ogulinu, i u polurazorenom Vitunju, tada jur carske posade stojale, braneći jih proti Turkom, te je grad Slunj faktično pripadao jur tada pod krajinu i ogulinsku kapetaniju ili zapovjedničtvo, bivši po nadvojvodi Ernestu na državne troškove god. 1573 s nova popravljen.

U 17. stoljeću s još nekolicinom književnika promišljali su hrvatski kulturni prostor, te su u hrvatskoj književnosti poznati kao pisci OZALJSKOGA KNJIŽEVNO-JEZIČNOG KRUGA.

Unatoč tome, nije ostao gluh na onodobna nastojanja ozaljskoga kruga koji je promicao miješanje narječja.

Duboko i iskreno vezan uz rodni kraj, Stjepko Težak osobito je proučavao pisce i jezikoslovce ozaljskoga kruga, a tu je otkrio i svoje tri velike životne ljubavi: prirodu, filologiju i film.

U raspravi su sudionici skupa spomenuli potrebu istraživanja uloge i značaja žena iz obitelji Zrinskih i Frankopana, potrebu daljnjih istraživanja i izdavanja prijevoda knjiga i druge literature s hrvatskog na mađarski i druge jezike i obrnuto, zatim potrebu promjene naziva ' Ozaljskoga književnoga kruga ' u ' Zrinsko-Frankopanski književno-jezični krug 17. stoljeća ' jer se on stvarao i izvan Ozlja, kao i promjene termina ' urota ' u Zrinsko-Frankopanski ' otpor ' jer je to bio legitiman otpor Habsburgovcima, te potrebu vrlo važne i hitne revitalizacije preostale graditeljske baštine Zrinskih u Međimurju te potrebu govora o vrijednosnom duhu Zrinskih i Frankopana koji je opstao unatoč zabrani i zatiranju spomena na Zrinske i Frankopane kroz dugo razdoblje hrvatske povijesti.

Počelo se u siječnju 2000. godine u restoranu Žganjer s temom Povijest prehrane Karlovačke županije, nastavilo u restoranu Srakovčić s Okusima karlovačkih šuma, pričalo se uz Proizvode kolinja ozaljskoga kraja...

U ostale važnije Vitezovićeve književne radove ubraja se još i Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje (1703), zbirka poslovica (»priričja«) što ih je već bio objavio u svojim pučko-prosvjetnim kalendarima (Kalendarium, Zoroast i dr., 1695 - 1702), a kojima je nastavio tradiciju ozaljskoga književnoga kruga, posebice F.

Konkurentske su kandidate za općehrvatski jezik pomela historijska zbivanja: čakavsko-crkvenoslavenski amalgam hrvatskoga sjeverozapada nestao je u Osmanskoj invaziji; čakavska je renesansna bujna literatura usahnula pod ravnodušnom mletačkom dominacijom; zamisao sjevernohrvatskih protestanata o općem jeziku čakavsko-kajkavske stilizacije, locirana u 16. stoljeće, propala je zbog marginalnosti i nestanka protestantizma u hrvatskim zemljama; sličnu je sudbinu doživio i hibridni, čakavsko-kajkavsko-štokavski jezik Ozaljskoga kruga u 17. stoljeću sa smaknućem velikaških porodica Zrinskih i Frankopana 1671. Za to je vrijeme obogaćeni dubrovački jezik, u međuvremenu postavši i regionalno bosanskim uz jači udjel - ponjekad dominatan - ikavice, proširio svoj djelokrug u dubinu zaleđa, te uz nješto izmijenjen sulik silom planera protureformacije u razdoblju baroknoga slavizma postao dominantnim hrvatskim jezikom, s najviše izvornih govornika, zemljopisno najprošireniji i u posjedu najrespektabilnijega korpusa pisane riječi: vjerskih tekstova (Ivan Bandulavić: Pištole i evanđelja, 1613., Bartol Kašić: Ritual rimski, 1640., neobjavljeni do kraja 20. st. kompletan prijevod Biblije, 1620. - 1640., Matija Divković: Nauk krstjanski, 1611., Besjede, 1616.), filoloških radova (Bartol Kašić: Institucije ilirskog jezika, 1604., Jakov Mikalja: Blago jezika slovinskoga, 1649.) i umjetničkih (Ivan Gundulić. Suze sina razmetnoga, 1622., Ivan Gundulić: Dubravka, 1628., Osman, prvotisak 1826.).

4.3. Hvala, dakle, Prijanu Lovreku, što nam je omogućio da kompletiramo KVARTET (čelnik ex-žeteoc), koji će - nakon (iz) morenih nam svirača/igrača (ali tu su sinovi), ali im uspješne detuđmanizacije (crna kuglica) - uz Meštra kaštelana (medico-uspavljivač), konačno Družbu izbaviti iz Ozaljskoga kruga.

Emilij Laszowski, jedan od osnivača navedene družbe sin je ozaljskoga kraja, rođen u Brlog-gradu kraj Kamanja.

Nikola Zrinski je sa suprugom Katarinom Frankopan, kćeri ozaljskoga kneza Ferdinanda Frankopana, imao pet sinova i osam kćeri.

Jednu od značajnijih građevina u sklopu ozaljskoga starog grada, palaču Zrinskih, dao je g. 1556. izgraditi Nikola Šubić Zrinski.

Ja sam život Petra Zrinskoga i njegove duhovite supruge, o kojoj veli jedan suvremeni pisac: Mulier civilitate morum elegans, acris ingenio et facundia praestans na drugom miestu malko obširnije opisao, 18 ovdje neka bude dakle dosta rečeno, da je Petar, kad se je g. 1649. sa svojim bratom Nikolom dielio, dobio u dio grad Ozalj, da je g. 1653 oslobodio svoje kmetove iz Gerovca, pristojališća ozaljskoga, oprostivši ih od rabote i tlake i načinivši od njih slobodnjake.

Da je potvrdio i nadario pavlinski monastir u Sveticah, na brdu Smolči kod Ozlja, kojega bijaše g. 1627 njegov skrbnik biskup Domitrović utemeljio; i da je u gradu Ozlju često stanovao, kao i njegova supruga Ana Katarina, koja je još 23. veljače 1670 izdavala ovdje slobodna i vesela pismene naloge na svoga ozaljskoga prefekta Krsta Zmajilovića, 19 dočim je jur 14. travnja iste godine čamila kao jadna tamničarka u vlastitom svom gradu Čakovcu, pod strogom zapovjedju generala Špankaua.

Među čipkama iz Lepoglave, Paga, Hvara, Svete Marije, Splita, ozaljskoga Trga, Poljske, Španjolske, Italije i obližnje Slovenije, uz prigodne izložbe umjetnika i kreatora, izložbeni prostor udruge " Sikirevački motiv " tih je dana opravdano privlačio posjetitelje iz cijeloga svijeta.

Koncept književnoga jezika naslijedio je od pokupskih glagoljaša, hrvatskih protestanata i ozaljskoga kruga, odnosno zastupnik je tronarječne osnovice književnoga jezika.

Za ukupnu hrvatsku jezičnu situaciju u XVII. stoljeću važne su jezikoslovne koncepcije ozaljskoga jezično-književnoga kruga kojemu su pripadali Petar Zrinski, Fran Krsto Fankopan, Ivan Bilostinac, Ana Katarina Zrinska i drugi.

Predstavnici ozaljskoga jezično-književnoga kruga provodili su taj koncept ne samo u svojim književnim djelima (Zrinski, Adrijanskoga mora sirena; Frankopan, Gartlic za čas kratiti), nego i u leksikografskim djelima (Bilostinac, Gazofilacij).

Njegova popularna i pučka djela, koja s jedne strane nastavljaju kroničarski rad sjevernohrvatskih pisaca (Antun Vramec, Sibile ozaljskoga kruga), s druge su strane jedan od prvih znakova procesa demokratizacije i popularizacije književne kulture među neobrazovanijim slojevima naroda i u dosluhu s prosvjetiteljskim idejama koje će poslije oblikovati Andrija Kačić Miošić, Matija Antun Relković i drugi prosvjetitelji.

Iz sjećanja STANKA BAŠLINA, Kranjčićevog gimnazijskog kolege porijeklom iz ozaljskoga kraja

Što je lahkoćudnoga Stjepana Frankapana Ozaljskoga nukalo na to, da s Nikolom Zrinskim toli koristno za ovoga nagodbu načini, to razjasnjuje dvorski sudac Tomo od Nadažda u jednoj listini od 13. srpnja 1550, pisanoj u Zagrebu, u kojoj sviedoči: da je Stjepan Frankapan ovu nagodbu sklopio iz zahvalnosti prema Zrinskomu, koji je u vrieme Stjepanova sirotinstva, kada su njeki nezdušni njegovi štitnici skoro sav njegov i njegove sestre Katarine imetak razgrabiti htjeli, uprav otčinski za ove sirote se zauzeo, i njih proti bezobraznim napadačem i grabiteljem branio.

Slobodno trgovište ozaljsko trpilo je u ono doba mnogo štete od Njemacah austrijskih i vitezovah njemačkih u Črnomlju i oko Metlike nastanjenih, te je od njih višekrat paljeno i plienjeno; iz toga uzroka premiesti ban Mikac ozaljsko trgovište na sigurnije miesto, naime na otok Ključ, koj se drugim imenom otok svih svetih (Myndzentzigete) u ono doba zvao; podjelivši ovoj novoj slobodnoj naselbini dne 20. Lipnja 1320 osobite pravice, koje u tom sastojahu. 1. Da od uprave ozaljskoga kastelana imadu biti prosti. 2. Da svaki koj se na rečeni otok preseli, kroz tri godine od svake daće bude prost, samo budu svi stanovnici zajedno dužni davati svake godine 500 idarah vina (quingentis Idrys vini).

Djelovanje ozaljskoga književno-jezičnoga kruga prestaje smaknućem Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt) 1671. kao vođa protucarske urote.

Zatiem 1546 dne 20. lipnja kad je Ambrozu Gregorijancu kastelanu svoga grada Lukavca darovao imanje Pobrežje i njeke zemlje kod ozaljskoga Trga.

Ovo sviedočanstvo i pismena dioba, koju učini g. 1665 Petar Zrinski s udovom svoga brata Sofijom baronicom Löblovom, prisili kr. komoru po silovitoj smrti Petra kneza Zrinskoga (1671) da polovicu vladanja ozaljskoga morade predati nasliedniku i sinu Nikole Zrinskoga, Adamu, dočim Petrova polovica spane pod kraljevsku požunsku komoru, koja za svojega prefecta posla u Ozalj Jurja Kukuljevića inače Bassana od Sakcia, vlastelina stelničkoga, koji je zajedno upravljao sa svimi primorsko-fiškalskimi dobri Zrinsko-Frankapanskimi, iza kako su ova dobra težkom mukom iztrgana iz rukuh kojekakvih vojničkih zapovjednikah i povjerenikah.

Iza slavne smrti Nikole Zrinskoga u Sigetu gradu (1566) koj u svojoj oporuci sva svoja dobra ostavi svojim sinovom Jurju, Krstu, Nikoli i Ivanu, imali su ovi sinovi nove neprilike poradi gradovah predanih po Stjepanu Ozaljskomu porodici Zrinskoj; jer dne 21 listopada 1567 stiže naredba od kralja Maksimilijana, kojom ovaj darovanje diela Katarine Zrinske učinjeno od strane Ozaljskoga, zakonitim neprizna, iz toga razloga, što je Stjepan jedini i posliednji od ozaljske grane Frankapanah, te po njegovoj smrti mnoga imanja kraljevskomu fisku pripasti imadu.