(Uzgredna napomena: ovdje je posrijedi, to ste prepoznali, ' ' razvidno ' ' prenošenje poruke koju će, gotovo dvije godine kasnije, rimsko predavanje Hölderlin i bit poezije, pokušati kodirati na vrlo učen i ujedno vrlo grub način, uglavnom izostavljanjem označitelja ' ' Nijemci ' '.

taj freyev tekst je nekakav nemušti pačvork rašomonskog tipa, i nije da se tamo baš nešto događa. s druge strane, kostimi i scena su krasni, i uopće ne sumnjam da se neki obožavalac donadinija ili abšimića tamo prekrasno proveo. ono, mrkonjić je napiso kritiku čiji naslov glasi otprilike: perifraza demiurga označitelja, i u tom tekstu se jasno vidi zašto je gospon mrkonjić uživao, a ja nisam; ja naprosto više volim kad se uprizori drama, a ne zbirka pjesama.

S jedne strane, glas je nositelj značenja, dakle svodiv na označitelja.

Jedna apstraktna slika (slika bez teme) je označenik bez označitelja; neosviještena publika u njoj očajnički traži asocijacije kako bi stvorila označitelja.

Ovaj odnos označitelja i označenika neobrazovanoj publici stvara teškoće kod slušanja glazbe kao najapstraktnije umjetnosti - zbog nepoznavanja glazbenog jezika, u njoj se traže asocijacije ili emocije; a ako ne ide drugačije, glazbi se dodaju riječi.

Poezija se često igra zadrškama i razdvajanjima označitelja i označenika: " ja-buka, ti-buka ", npr., ili " Taram, baram, beca ".

Tako tijelo status privilegiranoga postmodernoga označitelja 29 potvrđuje razgradnjom elementarnih fizičkih orijentira svoje označiteljske funkcije ⠀ lica i kože.

Time formatiranje teksta (verbalnim znakovima ili straničnom plohom), njegova evidentna ograničavajuća nemoć, poprima konotacijsku funkciju ⠀ funkciju upućivanja na neko drugo prostorno⠀ tekstualno polje, i to ne na sadržaj toga polja već na njegovo postojanje, na činjenicu istrgnuća teksta, na njegovu intertekstnu prirodu kao imanentnu oznaku koja podrazumijeva beskonačnu odgodu označenog, pošto je područje teksta područje označitelja, a osnovna unutrašnja logika beskonačna je igra asocijacija što proizvodi mnoštvo značenja koje se ne može reducirati 35:

Naime, ovdje je postament jednako važan a ne subordinirani dio djela; štoviše, on je apsorbiran u djelo samo formalnom izradom te obradom površine, kao i jednakovrijednim udjelom u oblikovanju autonomnog označitelja određene umjetničke ideje, koncepta (što u opisu modernoga plastičkog umjetničkog oblikovanja navodi i R.

Kostim ovdje nije ništa doli izvanjski srodni detalj ili pomoćni dodatak, dodatak koji nije dramski inicijativan, kako bi rekao Petar Brečić koji funkciji kazališnoga kostima daje važnije mjesto od pukog odijevanja i vanjskog označitelja.

Ove kategorije pak nisu obvezne; protuslovlje nestaje kada se one zamijene kategorijama označitelja i označenog, budući da, kao što smo vidjeli, odnos između označitelja i označenog ima, kao jedno od svojih bitnih svojstava, to da je vazda reverzibilan.

Kupus iliti niđe veze eto zašto za ovakve poslove treba angažirati humanista sa smislom za marketing: takvi ljudi imaju razvijenu žanrovsku osjetljivost, znaju što je (ne) odvojivost označitelja i označenog te kako se mjeri puls javnosti.

Prvi element skulpture kao pisanja jest tada motivirana kvaliteta materijala kao označitelja, slična Derridinoj dekonstrukciji opozicije figurativno - pravo preko elaboracije doslovnog smisla metafore: " Umjetnički predmeti ne demonstriraju ideje, oni su otjelotvorene ideje (u tome je metafora) ".

Mađer, Despotov, Mate Bašić, Štulić, Ivan Kozarac...), i te kako potentna jezgra na kojoj izrasta tekst u svoj raskoši bujanja svojih označitelja...

Prijelaz iz moderne u postmodernu paradigmu obilježava, pod utjecajem poststrukturalističke analize jezika, zaokret ka analizi kulture kao označiteljske prakse, pa se polazi od pretpostavke da je i subjekt proizvod označiteljskog rada jezika, uspostavlja ga diferencijalnost označitelja.

Žižekova razrada teze o subjektu označitelja koja govori da je u pitanju decentrirani subjekt koji se konstituira unutar polja jezika (Žižek, 1976.), otvorila je put resemantizaciji idealističkih pojmova kao što su sloboda, sreća ili samosvrha prema njihovoj nerepresivnoj dimenziji sublimacije.

Kako ovo na kraju znači da različitost označitelja ono što uspostavlja subjekt, odnosno da je on produkt strukturalno-formalnog rada unutar polja jezika ili konstrukt označiteljske prakse, tu je koncept nematerijalnog (simboličko-analitičkog i afektivnog) rada u kulturi, osobito u umjetnosti, paradigmatičan.

Dominantni su sljedeći postupci: linearno nizanje asocijacija u vezi s jednim ishodišnim motivom (asocijacija se ponekad oblikuje kao metafora u kojoj možemo naslutiti i dodir avangardnog, imperativno inovativnog načela); anaforičnost; nabrajanje; ritmiziranje rečenica kojim se oblikuje granični oblik iskaza između proze i slobodnog stiha; dosta izrazita usmjerenost ekspresionističkoj poetici (oblik vizije, unutarnje osobne istine, pomak prema alogičnoj vezi označitelja te neuobičajenom motrištu); u ritmu (ravnomjerna, duga, repetitivna razdoblja bliska litaniji) i sintaksom uočljivo je priklanjanje biblijskoj stilizaciji teksta.

A sve drugo: ono ispod, oni nizovi označitelja, podsvjesna igra, dakako poetičnost, samo su razlozi zbog kojih Ervin izgovara te standardizirane riječi.

Dakle, da bi izgovorio pet konvencionalnih rečenica, Jahić je složio čitavu podstrukturu, dubinsku strukturu psihe: poetične slike, rebusne igre označitelja, guste asocijacije koje se granaju u komplekse i nizove značenja.

Prirodnim je jezicima također svojstveno da se na njima može govoriti o predmetima i pojavama udaljenima u vremenu i prostoru, da se na njima mogu sastaviti izričaji koji su hotimice lažni, da se na njima može govoriti o njima samima (metajezik), da svaki pojedinac može naučiti više od jednoga prirodnoga jezika. Prirodni jezici sustavi su glasovnih znakova koji su arbitrarni u tom smislu što, u jezičnom znaku, veza između glasovnog oblika (glasovne slike, označitelja) i značenjskoga sadržaja (pojma ili označenoga) nije unaprijed zadana ni predvidljiva, odnosno ta je veza konvencionalna; zbog toga približno istovjetni glasovni slijedovi u različitim jezicima imaju različita značenja.

Tonovi, naglasci i intonacija, nužni fizikalni nusproizvodi govorenja, ne koriste se nužno u razlikovne svrhe, a ako se koriste, onda mogu imati razlikovnu ulogu samo u kombinaciji s jedinicama druge artikulacije. Upravo univerzalni kriterij dvostruke artikulacije, dakako uz arbitrarnost i linearnost, objašnjava neizmjerno bogatstvo mogućih jezičnih poruka kao i ekonomičnost prirodnih jezika: s pomoću ograničenog i u svakom jeziku strogo određenoga broja jedinica druge artikulacije, fonema (između najmanje nešto više od deset i najviše, rijetko, nešto više od sedamdeset), u svakom se jeziku mogu proizvesti tisuće glasovnih označitelja (za morfeme).

Nekompatibilnost Tschumijeva koncepta disjunkcije sa statičnim i autonomnim strukturalnim viđenjem arhitekture potječe upravo iz Derridine dekonstrukcije i diseminacije koja potpuno radikalizira tradicionalnu vezu između označitelja i označenog koja najčešće završava u hegemoniji označitelja, kao i logocentrizmu i esencijalizmu.

Pobjeda Michaela Moorea u Cannesu samo je još jedan od označitelja tog novog buđenja u kojem socijalno i politički osvještena publika traži uvid u globalnu zbilju.

Čujmo za kraj jednog velikog matematičara: ' ' U interakciji ' označitelj-označeno ' jasno je da označeno, poneseno univerzalnim tokovima, emitira, proizvodi označitelja koji se neprekidno grana i buja.

I bude mi nekako žao što se ne sjećam tih trenutaka kada sam dovodila u vezu zvukove i slike, označitelja i označeno.

Označitelj manjka koji maskira manjak označitelja, ej jebači, onaj koji tek post festum sve resemantizira i tralalalala... Toliko o tome.

Kao da je posrijedi ustrajan i neprestance ponavljajući se pokušaj kako usavršiti ljudsku narav, ovladati tajnom univerzuma, kako zahvatiti entitete koji su po definiciji bezbrojni i neizračunljivi, kako prebrojati ono što nije moguće prebrojati, kako ih zahvatiti šifrom, brojem, znamenjem, označiteljem kao da bi se tu u mitskom ruhu svaki put iznova pokazivala prva i najelementarnija funkcija označitelja, naime da nešto bezbrojno učini brojnim rezom, intervencijom Jednoga.

Na jednoj strani intervencija označitelja kao brojivosti nebrojivog, na drugoj pak strani njegova poleđina, intervencija označitelja gospodara koji arbitrarno nalaže šifru kao broj par excellence.

Već je u samom brojanju nazočna škrtost, brojenje nalaže škrtost, i ukoliko je brojenje, brojnost uopće, rezultat intervencije označitelja i istoznačno s njim, utoliko je određeno elementarno držanje škrtosti nešto što pripada označitelju kao takvom.