mislim da ti dugujem neko objasnjenje. sori, mozda je ovako glupo, i nije zato sto ti to ne bih mogla reci u lice, ali cini mi se da tog ima previse i ne moze se izgovoriti u jednom dahu, a svaka pauza mogla bi me odvesti u nekom drugom smjeru. uostalom, i pauze imaju znacenje, barem kod mene. a ovo nije tekst za pauze. dakle, da bih izbjegla nenamjerno oznacavanje zbog uzimanja daha, odlucih se za pismo. i da, znam da nije dobro ostavljati dokaze na papiru... a mozda je cijeli ovaj idiotski uvod samo izvlacenje. ne znam. vjerojatno. sad ide tezi dio. iskrenost. predlazem pauzu od desetak minuta. ne ljutim se na tebe. ljutim se na sebe. ljutim se jer me pogadja nesto sto me ne bi trebalo pogoditi. ljutim se jer mislim da nemam nikakvo pravo na ljutnju, a htjela bih ga imati. probudim se s otiskom tvojih zubi na ramenu, pa se ljutim sto sam te pustila i toliko blizu, a mozda jos vise jer je dobar osjecaj kad me grizes. ljutim se na svoju kozu jer reagira tako glupo, tako neprinicipijelno, tako suprotno onom sto bih htjela. tako bih htjela ostati hladna. zaboraviti da me svaki tvoj dodir pali. uspijem. ponekad. na trenutak, dva, katkad i duze. mogu ja to, mislim. da sad nestanes iz mog zivota, ne bih te se ni sjetila. a onda napravis neku blesavu, beznacajnu sitnicu i ja poludim. i gotovo. kontrol frik je izgubio kontrolu, prica po tisuciti put ponovno pocinje. problem je s tim pocecima sto se ne brisu automatski, nego svaka nova verzija ukljucuje save file prosle. kvragu. to je prilicna prtljaga za jednu ne-vezu. kad stojimo u aquariusu, tri metra od tvoje cure i ti mi se uvaljujes, naravno da cu te odbiti, ne zato sto mi se ne svidjas, nego zato sto definitivno nije ni vrijeme ni mjesto. a ti odes i nadjes trecu ne optuzujem te i ne osudjujem te, ali zelim da znas da se u tom trenutku osjecam povrijedjeno i razocarano jer ispada da ti je sasvim svejedno s kim se ljubis. pa se sjetim da nemam pravo biti povrijedjena. pa me to zbunjuje. jebiga, lose djeluje na ego. vjerojatno na tvoj ne. i to nije stvar alkohola, jer ja cak i mrtva pijana znam u cijem se zagrljaju nalazim, a jos bolje u cijem se sigurno necu naci. i onda odem doma i bjesnim, i osjecam se glupo sto sam te ikad pustila blizu jer da nisam bila ja bila bi neka treca, peta, deseta... i onda, na sve to, proklete bile, krenu suze, a ja placem samo kad sam jako sretna ili uzasno, uzasno bijesna. eto ti. ti si jedini koji me uspio dovesti do suza. mozda nisi trebao sve ovo saznati. ali ionako se pred tobom osjecam razotkriveno. a i sigurna sam da sve ovo znas, ali bilo mi je vazno da ja to kazem. prijateljski savjet, jedini koji ces dobiti od mene, jer kao sto rekoh, mi nismo prijatelji: nemoj bjezati. bijeg je moja taktika, zato i znam da nije dobra.