Naime otkriveno je da posebno selektirane riblje tumorske stanice mogu razviti fenotip višestruke otpornosti na lijekove posredovan aktivnošću membranskoga transportera P-glikoproteina, koji je do sada zapažen isključivo u tumorima sisavaca.

Nakon izlaganja ribljih stanica poznatom kemoterapeutiku, doksorubicinu, zapazili smo da te stanice pokazuju visoku otpornost na cijelu paletu poznatih antitumorskih lijekova te da je takav fenotip posljedica povećane količine P-glikoproteina u membrani, u usporedbi sa stanicama koje nisu selektirane s doksorubicinom.

Stanice selektirane doksorubicinom posjeduju povećane količine P-glikoproteina, čineći time izvrstan model in vitro i za detaljnu karakterizaciju okolišnih zagađivala koji mogu stupiti u interakciju sa spomenutom proteinskom pumpom.

Ona se povezuje s pojačanim izražajem prijenosnika lijekova, posebice P-glikoproteina (P-gp) kodiranog genom MDR1, kao i s aktivacijom signalnih puteva koji reguliraju metabolizam, stanični ciklus, apoptozu i proliferaciju stanica.

Planiran je nastavak istraživanja značaja polimorfnih varijanti gena metaboličkih enzima (CYP2D6 i CYP2C19) i transportnog P-glikoproteina u politerapiji kombinacijom lijekova paroksetina, maprotilina i diazepama.

Također će se istraživati povezanost terapijskog odgovora u PTSP-u, na paroksetin i kvetiapin i polimorfizma serotoninskog transportera i transportnog p-glikoproteina (MDR1), te povezanost terapijskog odgovora na antipsihotike s polimorfizmom dopaminskog transportera i dopaminskog receptora.