Padam od košmara mirisa i gužve (gradske) u kadu pjenušave, mirisne vode.... i svijet je ljepši...

Da je samo mrvicu teži pala bih pod njegovim teretom i ne bih se nikada više ustala, jer trenutno padam i dižem se, padam i dižem se, iznova padam i iznova dižem se.

Tonem, padam, propadam, a izlaska ne vidim.

Rotiram svoje tijelo za 180 stupnjeva, lijeva noga zapinje o kamen, ne prati os rotacije tijela, padam, lijeva noga i dalje ne prati nimalo os rotacije.

Ok, razumijem da meni želite dobro i da me želite usmjeriti da ne padam na njihov nivo (iako se ja teško kontroliram kad čitam vrijeđanja, priznajem to), ali meni bi bilo puno draže da vidim da nisam jedna od rijetkih ovdje koja se vrijeđanju jasno i glasno usprotivi.

I grlim zrak, nema te, ništa me ne zadržava... padam.

Konačno se prepustim i padam na koljena.

Kao ovisnik odjurim do kućne biblioteke (sve je u njoj posloženo po abecedi) i ako otkrijem da nedostaje knjiga za koju sam bio uvjeren da bi se ondje morala nalaziti padam u apstinencijsku krizu.

Još padam na njih, mada ne kradem više.;)

Doma ulazim u topli krevetac palim DVD i čak dosta dugo izdržim (više od pola filma), a onda padam u san.

padam, prije 148 d 6 h i ja san protiv toga.... ali otkad je u Istri dvojezičnost... talijanski jezik, a talijani ubijali po istri... nemojmo biti gori od SKH

Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoćan.

Patim od okp-a već skoro deset godina, sad imam 25 i kako vrijeme prolazi padam u sve veći očaj i depresiju.

Padam, zna to Mup zna, ali oni njih hrane, oni njima izbore sređuju, a u ladicama spisi nesmiju da se diraju, to su državni ljudi banda........... di je sad sud i država ili počivaju na ovim temeljima svi?

Osmijesi k ' o točke, upitnici k ' o rane rata, krševitim poljem, bosonog u drači, dižem se i padam, tražim svoga brata.

Ja sa svojih 4 - 5 sati dnevno padam u nesvjest svaki dan od umora

Dakle, nisam veliki obožavatelj Xiu Xiu, niti ničice padam pred njihovim kakofoničnim pjesmama o divnim mišićima ili o tome zašto vole abortus, ali ipak nisam očekivao kako ću tog utorka prisustvovati bez konkurencije najgorem koncertu na kojem sam dosad bio u životu, a bilo ih je stotinjak.

Padam, imaš pravo županiju su nam rastegli do Une kod Srba na granici s BIH, veći dio Like pa se čudimo da je grad pun seljačina a njihova mista puna došljaka tko zna odkud?

Sve u svemu, nije bilo loše, iako ja ne padam na tu jugonostalgiju i živu svirku, ali su me barem poštedjeli cajki i narodnjaka.

Padam s bicikla, držač za kartu puca na dva dijela.

Otkad tebe nema tu gubim svaku priliku i kada Letim kada Sanjam kad se Disem kada padam samo Smijem se...

Joj dans smo moj slatkič i ja imali malu prepirku ujutro.Jučer je reko da će biti na MSNu oko osam, te pošto se nemamo prilike puno čuti preko tjedna, ja sam čak naručila starog da me vozi doma s faksa.I dođem doma oko 8.40, odmah jurim na komp i kad ono njega nema.Nije bed, sigurno je otišao nešt pogledat na tv-u.Ja sam se raskomotila, nešto pojela i čekam tako ja njega da dođe online, ali njega nema pa nema i ja već padam u san a čak nije bilo ni tak kasno.Odam ja spavat i nadm se SMS.Probudi me u noći zvuk dolaska poruke na mob i ja onaka polu happy a polu grčovito uzimam mob, al kvragu nije on nego frend pita dali se vidimo u subotu.Opet razočaranje.I tako ja padam u san sa intenzivnim mislim o mom slatkiču (kao i uvijek) tak da više ne znam kaj je san a što su moje misli.Probudim se ujutro nekak tužna.On je zadnje na što mislim prije spavanja, i prvo na pameti kad se probudim.Opet gledam brzo na mob, i dalje nema poruke.Nas dvoje smo jako vezani jedno za drugo, što mi je i drago.Nije neka teška tragedija ako nema porukice na mobu, ali bi bila veselija da sam je primila.I dans on radi popodne, na što sam totalno zaboravila, i pričamo mi online i ja mu kažem da sam bila žalosna što se nismo čuli.On se naravno ispričao da nije stigao i sve je to ok, al onda smo nekak došli na to da on ne radi slatke stvari za mene i da nije romantičan, a narvno da je.Pa se sad i on rastužio i ja opet s njim.I tako smu ušli u preiprku oko ničega, bar ne jako važnoga.I ja na kraju više ne znam tko je tu u pravu a tko ne.Počnemo se ispričavat i on i ja, ono sweet talk, love talk.On je opet izdramatizirao s onime što često ponavlja, da sam ja puno bolja osoba od njega, da me on ne zaslužuje, da ja zaslužujem bolje, da je on loše dečko meni.I onda ja naravno moram njega razuvjeravat da to nije istina, i on dobro zna da ja mislim da je on savršen za mene.Al se on boji da me ne izgubi, a zna dobro da nikad neće.Najvažnija stvar koju mi uvijek prakticiramo je ta da smo uvijek otvoreni, da kažemo kad nas nešto smeta, da kažemo kad smo sretni i slične stvari.Opet mi napravili halabuku oko ničega.Nekad dođe do misunderstandinga kad tipkaš, nemožeš baš sve pokazati i onda dođe to ovakve besmislene prepirke.Daljina nas nekad stvarno jako pogađa, pa je jedino što imamo ovakve male stvari koje nam spašavaju život.A bože moj i to se nekad dešava.No veza nam je ionako prilično harmonična-to je najvažnije.Ah ta ljubav, što mi radi.

Pametni zato znaju čemu služe prevodioci (i ne, ne padam na foru da ih nije bilo), no nekima ni oni ne bi pomogli.

Letu štuke je bend koji mi je otkrio jedan tip... u svom stanu... i ta slika preobojena je... hladnoćom... jedan nepovratan trenutak... kao stisnuta u neki škripac... ili kao da padam i nisam svjesna koliko duboko ću pasti i koliko jako drmnuti... takav je bio taj trenutak kad su svirale Letu štuke... dok smo mi rezali salatu... bilo je hladno... pogled kroz prozor siv, magličast... i te preteške, preangažirane riječi... voljeal bih da sam potpuno slobodna od prošlosti...

A opet ako me prelako dohvate padam...

Osjetila sam kako polako padam u san.

Dižem ruke i padam u filmski zagrljaj svom najvatrenijem navijaču.

- okrenuti oči u sebe - večernji se mrak medeno talasa - noćno se jezero bjelasa kao srebrna ženska put pod crnom koprenom - oblaci popiše mjesečinu - ruže bujne kao pjena - u mom oku ugasne njegovo - pozobao bezimeni grob - kao da cvijeće zbori sa zvijezdama - imam slabost suze samo za ženu - ne živi sve što je živo - kao pijani leptir - za pravu sreću čovjek nema riječi, jer je riječ dijete muke i nevolje - izgubivši oduševljenje za ženu bez kojega ne mogu biti umjetnik - najbolji dokaz za propadanje čovjeka je ovo propadanje ljubavi - sadašnji ljudi su najviše radi toga toliko slabi i nesretni, jer je danas i ljubav privilegij, povlastica stališa koji ne ljube jer imaju odviše, kao sirotinja što ne ljubi jer ima premalo - lomeći zamrznutu koru na snijegu - oblaci se viju kao plaštevi - golo granje šuškara i klepeće kao kosti mrtvačke - smota se kao perec i usne - vlažni se krovovi krijesijahu kao riblja ljuska na suncu - divan je zajecao pod njim - melankolični zvuk retreta - zalahoriše zrakom dva-tri akorda - pjesma je plamtjela sa čistih usana paleći mu srce i mozak - Sunce sjeda kupajući u zlatan plamen vrhove brežuljaka, a nada nj se nadvio oblak kao nad oko krvava obrva - vjetar mu gura svoju zračnu šaku u grlo - odbljeskuje zlatom i atlasom kao da se oko njega savio dio duge - za grlo kao da mu se objesilo klatno najvećeg... zvona - uskoci jezde kroz visoko žito kao u čamcu po zelenom jezeru - leptiri prše kao oživjelo šareno cvijeće - kroz lišće, tu zelenu šumsku kosu - pregristi suze - dršće zrak kao laka paučina - hrče kao seoske orgulje - silom rastopljenog olova - u kostima krpetine od mesa - duša mi se razlila u more - padam kao paket od kože i kostiju

jos jedna stidljiva nada posljednja zraka prije debelog mraka pa smireno padam u zagrljaj sna daleko plovim s valima njeznosti sve do svitanja i bez boli i bez pitanja srce i ruke otvaram osmijehu svjetla i samoj smrti prkosi obican pijev pijetla sa zorom ustala ljubav i molitva za novi dan...

Ja pokušavam na rukama nositi psa misleći da ga mogu spasiti no nakon nekoliko koraka padam slomljene snage i boli.