i onda mi bude tesko biti pozitivna kakva sam inace. tesko mi je ici dalje sama. jer treba doci pred djecu sa dozom samouvjerenosti, treba doci pred zbor i biti neka vrsta uzora, a opet ne biti grozna i stroga, jer to nije muzika. muzika je blagost, njeznost, ljubav. a kako da budem pozitivna kada nemam s kim pricati o tom? a ako se i nadje neki jadnik koji mora slusati o tom od mene, onda obicno ne razumiju. nije da ih time podcjenjujem, samo lijepo je dijeliti neke stvari s ljudima koji znaju sto znaci svaka rijec koju si izgovorio. i svaka metafora. i koji te dignu kada padnes, i spuste na zemlju kad previsoko letis. polako gubim. svaku bitku koju sam ikad vodila. cak i sama sa sobom. cak i protiv onog sto raste u meni. protiv vlastitih demona. protiv tuge. protiv bolesti. protiv ponovnog pada.