Ta se granica ne smije prestupiti, pa zbog nje paklenske sile ne mogu djelovati ni protiv ljudi ni protiv stvorenja, osim u mjeri koju Bog dopusti.

»Crna magija« daleko je gora i opasnija jer ima kao posljedicu isključivo zlo, a po njoj djeluju paklenske sile.

- Ajngeli božji, oni isti koje je i Krist, naš kralj nebeski, u getsemanskom vrtu videl kak legije, ti bataljoni i regimente ajngelske stojiju oko prestola božjeg i braniju ga i ž njimi tare Gospon Bog se svoje Belzebube i Lucifere paklenske,

On između ostalog piše: " U čitavoj Hrvatskoj nema vrha kojim bi se narodna mašta toliko bavila koliko Klekom.Za olujnih noći, kad vihori lome granje, sablasno se doimlju narodne priče o vješticama koje uz paklenske krikove hrle na metlama klekovom vrhu, gdje do zore plešu svoj pakleni ples.

Sveti Benedikte moli za nas od svake sile paklenske nas zaštiti

- Ne bismo li mu odrubili glavu i bacili ga na paklenske muke u peć? - šapne ljubazno gazdarica.

Alas, sastanci moji i Tomislava mojega uskoro su počeli postajati sve rjeđima i to ne zbog nekog uštogljenog fićfirića ili kakove paklenske harlote, već zbog - jezik bi mi se u ždrijelu uskoprcao pri samoj mučnoj pomisli kviza u Booksi.

Kako onda ni bilo fotića to ni Tonči, a posljedično ni ja, nemam slika da pokažem tu bitku, pa sam čekao sutra dan kada su brodovi trebali otić na Paklenske otoke, što je bilo moguće, jer po buri more pred Hvarom nije tako strašno.

Župnik Mihalj Mendušić odlučuje otići u Zagreb po biskupovu pomoć, no na putu ga presreću Lucifer i sile paklenske...

Obvezao si se pred sobom, i pred svojim rodom, unijeti u spise i knjige što ostaju i opstaju, usprkos svemu jalu: riječi-sunca, riječi-zlata, riječi-blata, ali i riječi bola, riječi usuda, riječi paklenske što ih odvraćamo kao zloguke tamne repatice nad nama, nad našim životima.

Njihove su psovke na Boga, na Zakon, na Rimljane, na Židove, upravo paklenske.

Zbog toga On dopušta da se očituju paklenske sile, ne zato da nam naude, nego da ih mi pobijedimo predajući sebe Bogu po Isusu Kristu, Velikome Svećeniku.

Samo u 2012. u penjački karton upisao je slobodno ponavljanje Paklenske cedevite u Rzeniku (M9, Lindič i Stražar), prvenstvenu Rajčevu smer u Križevniku (8 a, 250 m, Grmovšek i Lindič) te uspon u smjeru Divine providence (Mont Blanc) kad je u navezu s Lukom Kranjcom u jednom zamahu u 32 sata kontinuirane akcije slobodno popeo ovaj smjer znakovitog imena ocjenjenog s IX -.

bok smjeskice lijepo je vidjeti da navrati netko od stare garde kaj se tice vecke, kad te ona pita za zdravlje zapravo je samo zanima da li su ti konacno pocele paklenske muke i da li ti dobri bog zagorcava zivot jer si pogana sad si ju razocarala jer si rekla da si dobro, jadnica bude morala izmoliti devetnicu da te barem trefi kakav gadan osip ake vec ne vulkan ili tsunami pozdrav i cuvaj gleznjeve zmije grizu iz trave

Učinio sam to iz sugrađanskog ufanja u promjenu njegova privatnog i javnog držanja; paklenske su one zajednice koje ne vjeruju u prekonoćnu preobrazbu svojih članova.

Čuvši te riječi, Bhimin djed, Srila Vyasadeva reče; Ako želiš dostići rajske planete i izbjeći paklenske, svakako se moraš pridržavati posta obaju Ekadasija, i u svijetloj i u tamnoj četrnarstodnevnici.

Ima tako žalosnih prostora koje su napustili ljubavnici da su portreti na zidu u dubokoj crnini a ima i tako svečanih kao da je u gotičkoj katedrali tek započela pjevana misa jer razgovijetan zvuk orgulja još titra u zraku Ima tako toplih predjela od njihova vrelog daha da se na tome mjestu stvaraju termalni izvori s nešto paklenske pare unaokolo

u pocetku nije bilo ničeg, samo bog kao vjera, milost, ljepota i ljubav, kao osjecaj.on je spavao i sanjao.spavao je u tjeku mnogih stoljeca, u samom vremenu.napokon se probudio iz sna, pogledao je oko sebe i svaki njegov pogled pretvorio se u zvijezdu.zacudio se, i krenuo na put, da vidi svemir koji je stvorio.putovao je i putovao, ali kud god se zaputio, ne bijase kraja ni granice.svemir je dubina, svejedno, beskonacno..... stigao je do zemlje, znoj mu je padao s cela.kap je pala na zemlju i ozivila.postala je covijek.koji sad luta stvoren na sliku boga.i lutati ce svojim zivotom, spoznati ga. postoje mjesta gdje andjeli umiru, tamo ljudi gladuju, tamo je pakao na zelji.tamo djeca ne spoznaju ljepotu kad se rode, ona pate.tamo ta djeca odrastu u ljude koji ne poznaju boga kao milost, tjeraju njihovu djecu u zlo, da se ubijaju zbog primitivnih podjela meterijalnih stvari, zbog politike... njihovo se korjenje lomi... moj zivot ispunjem srecom zaboravio je na suosjecanje, pala sam u zaborav gledajuci svijet zapada gdije su maske ljudi sretne a ispod njih je prah i pepeo, sporkica djela. tako prije nego sto sam izasla danas vani, na jos jednu pijanku, u moj zivot srece i zabave, pogledala sam tv, sto inace ne radim jer su sranja na njemu.vidjela sam curu mojih godina, crnu, kako prica o svo zivotu.rekla je da bi radje otisla pobunjenicima koji su je tjerali da ubija i silovali je nego se vratila raspadnutoj obitelji, pijanom ocu i baki.kad tama pojede dan, kad ti je draze da te zlostaljaju nepoznati ljudi nego obitelj, kad si star prije nego sto se rodis, tad zivis gdje andjeli umiru.njezin glas je bio tako lijep, nevin djetinji, a rijeci duboke.lice joj je bilo puno ljepote, i to one uzvisene vrste, kad je svijet uzasan, tad su misli visoke, pune elegancije i veličanstvenosti.ljepota njezine duse je zracila kao svijetlo iz nje, sto se na ljudima zapada rijetko vidi, oni su slijepi iako vide, u njihovim ocima nema tog zivota i osjecajajnosti... svi smo braca, a osuđujemo jedni druge, nesvjesno gledamo u tuđi život smatrajuci se strancima.svi smo nastali kao kap znoja prema staroslavenskim mitovima, sto znaci da je tezak put zivota.onima kojima je lakse nek pomognu drugima, jer nema svak obitelj koja ce ti oprostiti, ni prijatelja koji ce te cuvati.koliko se god trudili necemo moci spoznati citav svijet, necemo moci ni spoznati sebe, ako i uspijemo u malo vremena sto nam zivot daje, onda smo vise od mudraca... kad smo igrali nogometa na stradunu u 7 ipo, slozno kao djeca, nismo se ljutili na tudje pogreske, bili smo sretni, slozni.to je veselje i radost, ne sport, to je igra, sport je dokazivanje da si bolji, a tu se onda ne biraju sredstva.tu ce biti sve manje poštenja i duha, biti ce više paklenske želje za pobjedom. a kroz život se upetljaš u svašta.u velike gadarije u koje se nesmiješ upušteti i to znaš, ne misliš nego znaš.i zatim si dužan da nekako ispašteš.i taj jebeni kompleks osobnosti koja ima potrebu da sama sebi šteti, kad ti duša kaže jedno a to jebeno tijelo nemože da posluša.i sve to ispadne na svijet....... sama sam tako jednom šetala jednu noc, vani nikog nije bilo, išla sam putem i prisjecala se događaja, snova koje sam sanjala, bijeli put obrastao bršljanom i mjesecina, jedina svijetlost koja je dopirala kroz granje.zastala sam kraj cempresa, odmah sam se sjetila cestica istine, nasmijala sam se.mozda su ti trenuci život, formula svemira, zvijezda koje je bog stvorio, život kao iznenađenje, slucajnost, beskonacnost, svejedno.dolazi kad ga je volja i odlazi kad mu se prohtije.kao rock, svejedno ti je, forever whatever, amen.sjetila sam se i svađe između nekog rokera i metalca, kao koja je muzika bolja i koja je skupina bolja.to je najgluplje po mom, kad čovijeka opterete stvari na koje nema i nemože imati nikakav utjecaj, kako nemogu potisnuti takve brige.tome ga nauči život, nauči ili slomi.jednostavno takve nevažne stvari briše iz svijesti i neopterecuje se time.. i tako kako sam stala kraj tog stabla shvatila sam, na cudan nacin i svoju pripadnost.mali cempres, njegovo malo postojanje šticeno zelenim pamučastim pokrivacem, zegrljajem grana u koje se računa debelo deblo, osut šiškicama, čvrstim sjejnim poput malih glava i šaka, žilavim.taj mali čempres u borovoj šumi mi je izgledao kao osamljenik.rastao je u šumi na osami, i nije bio kao oni drugi čempresi, bio je onaj s ludim šiškicama s puno slojeva.tako zatvoren u svoju crvenkastu koru, smolast, lijepio je iglice borova po sebi.mocan jedan cempres u obitelji borova, ali daleko u nekom sebi znanom svijetu, ostao je sam, daleko da je ni more, ni nebo, ni tvrdo tlo nemože pridobiti, čempres JEDNOSTAVNO NEMOŽE PRIPADATI

Terase svih apartmana gledaju na more i pružaju pogled na pitoreskne Paklenske otoke,...

I zašto on tu kuha među zvijezdama, kao Matija Balent, Branko Ognjenović, Marin Rendić, itd.), uz toliku ponudu Hvara, osim, zasluženo, Luvija, morao otići na paklenske otoke, da pronađe svoju spizu???

Svakako, Učitelju klikne čeljad. Ako Bog zatraži i paklenske bi muke za njega trebale biti zadovoljstvo

Državi koju su u zadnjih 30 - ak godina dva puta (pre) gazile paklenske ideologije uzrokujući neopisivu patnju i široko društveno i ekonomsko nazadovanje.

Pomislivši da bi je morao uzeti za ženu, da bi joj morao spasiti poštenje pred ljudima, popadnu ga upravo paklenske muke.

Ako je koji papa radio paklenske stvari otišao je u pakao kao i Juda i kao što idu pagani.

Sv. Vinka se moli i da vinograd zaštiti od " hladne zime, paklenske vrućine, peronospore ljute, tuče ledene, strijele nebeske " i svih ostalih pošasti i nedaća koje mogu umanjiti urod.

Sudbina im omela paklenske planove - a njih neka zadesi, što su nama spremali.

U glavama i srcima ljudi neprestano se redaju pitanja: zašto kod nas ovollike paklenske patnje, zašto progon nevinih, zašto ubijanje slabih i nejakih, zašto od cijelog svijeta baš mi na križu?

Terase svih apartmana gledaju na more i pružaju pogled na pitoreskne Paklenske otoke, svijetionik...

Pogledom sam preletio sobu, da možda negdje nemam pištolj (bombu, kalašnjikov, protutenkovsku minu, brončani kip Mirka Galića u prirodnoj veličini), da se odmah zgnječim, jer živjeti tri mjeseca bez ove i svih odjavljenih emisija HRT znači trpjeti paklenske muke.

Za neke su devedesete bile godine rata, godine ostvarenja kletvi, oživotvorenje boschovske paklenske fantazmagorije, dok su za manjinu, onu lopovsku i onu manijačku, bile godine razonode, ostvarenja snova, boschovski vrt zemaljskih užitaka.