I umjesto da se drži općih strani iz udžbenika na testovima, testove nam kroji po principu " Koga smo citirali za to i to " Ko bi ih pamtio sve.

Oduševljavale su me i uzbuđivale ženske krivine i pregibi, pamtio sam poze i zahvate, pri čemu su muške figure bile nužno zlo, neizbježna privaga.

Kako bi rođendan bio što spektakularniji i kako bi se sve to pretovrilo za događaj koji bi se pamtio i o kojem bi se dugo pričalo, CRO-SOUND ekipa je tempirala da se cijeli događaj održi na najveći blagdan odnosno na sam Uskrs.

Upoznao sam mnoge sa svima njima proveo besane noći Ujutro sam samo otišao, bez pozdrava i više nikada se vratio nisam Na ulici ih nisam prepoznao ali golo tijelo bih im uvijek raspoznao Imena nisam pamtio no ono ispod odjeće sam arhivirao u memoriji Često su me zaustavljale na ulici govorile da smo imali ludu i strastvenu noć Ja sam samo nastavio dalje nije me više zanimalo Išao sam svakim novim danom u nešto novo ulazio u neku novu avanturu Istraživao neko novo tijelo dao sve od sebe da bude zadovoljeno Jedan dan je ušetala ona bila je isto kao i ja Za jedan dan i jednu noć ali drugo jutro sam ja za njom htio poć Više je nije bilo htio sam je vidjeti opet No od nje više nije bilo ni traga ali barem mi je na stolu ostavila svoje ime Više ne hodam okolo i kasnije nestajem tražim nju i nova osoba postajem Zapamtio sam ime a sve drugo je manje važno i sama pomisao na nju, srce zakuca snažno U ruci držim tvoje ime na papiriću nadam se da ću te opet sresti Ali pomisao da si jedna od onih prije vraća me na početak, kada sam te povrijedio Sada znam, vratila si mi isti osjećaj kao što sam ga ja tada ostavio tebi Otišao sam bez pozdrava, bez riječi uvijek sam mislio kako vrijeme sve liječi Ime sada znam koje imaš više mi tvoje tijelo nije toliko važno Samo da te nađem i kažem da mi je žao oprosti mi, da sam barem tada znao

Preostala dva dana svog učkarskog posjeta, petak i nedjelju, Djed Božićnjak je u svojoj blagdanskoj rezidenciji na Poklonu s radošću primio brojnu djecu iz Istarske i Primorsko-goranske županije, ali i drugih krajeva, te vrlo pažljivo i neumorno slušao i pamtio sve blagdanske želje, a darivao osmijehom, lijepim željama i, naravno, najmlađima najdražim: slatkišima

Uvijek sam pažljivo slušao sve što mi je djed pričao i govorio, upijao sam i pamtio svaku njegovu riječ i bespogovorno mu vjerovao.

Upijao sam ih, gutao, pamtio, vodio bilješke, oduševljavao se svjetovima koji su mi se otkrivali.

»Ma ne pamtim ti ja više, sinko, onako ka što sam pamtio kad sam ima dvadeset godina«, upozorava simpatično dida Andrija dok priča o svome životu.

Taj pogled je bio gotovo onako živahan kakvog sam ga i ja pamtio.

Pa da nije za one dvojnice, nitko ne bi ovo već pamtio.

Krleža je imao sjajnu, gotovo nevjerojatnu memoriju, pamtio je podatke koji su zadivljavali okolinu, ali podrobnosti ove retrospekcije otvaraju mnoge dileme.

Prema Krležinim navodima on, dakle, »neobično živo pamti« sve što se zbivalo od 1915. do 1931, zatim od 1941. do 1954, a njegovi intenzivni interesi i memorija polako opadaju nakon 1963. Krleža, dakako, pretjeruje u ovim ocjenama, pamtio je on sjajno i desetljeće kasnije, ali je značajno da se godine koje spominje poklapaju s najintenzivnijim razdobljima u njegovu životu i stvaranju.

Napis koji smo netom citirali, koji donosi Krležine globalne procjene vlastitih sposobnosti ne spominje, međutim, uopće kako je pamtio godine 1901. ili 1902, kad se dogodilo onih »nekoliko stotina sumračja«, kako izgleda otprilike godina čarobnog druženja sa Starom Mamom.

Jednom, sjeća se, jednom su signali u telefonskoj slušalici pokazivali da taj drugi telefon, tamo negdje, zvrnda već četvrti put, četvrti put tog četvrtka i on, kako je imao vremena o tome razmišljati, pomisli kako bi se moglo dogoditi da se ista osoba javi s drugačijim oglasom, zna da ne bi dugo pamtio birane brojeve, a te, telefonske brojeve iz oglasa obično ne bi zapisivao.

Pratio je i pamtio svaku odbacenu kartu, znao je nepogresivo ocijeniti vrijednost svojih karata, i to je znao iskoristiti do maksi muma; pravio je (na prvi pogled) najnelogicnije kombinacije, ali bi se kasnije pokazalo da su to one prave i jedine...

Popodne sam proveo obilazeći lokalno groblje kraj Starog Sela pa pamtio prezimena kao što su Šižgorić, Kale, Dobra, Mrvica, Alić, Jurić, Grguričin, Roman, Pašara

ZORAN PRODANOVIĆ PRLJA IZ LETA 3 s glumcem Markom Cindrićem koji je nedavno diplomirao glumu u Londonu i Franom Maškovićem, gostom iz ZKM-a To je bila kultna predstava. Kad smo Zorana Prodanovića Prlju upitali što je teže - glumiti ili pjevati - te je li teško pamtio tekst, odgovorio je da je podjednako teško, odnosno, podjednako lagano pjevati i glumiti. Na početku mi se činilo da imam jako puno teksta, ali sada nemam taj osjećaj, nego mi se čini da ga imam vrlo malo, kaže. Tekst sam lako i brzo pamtio, vjerojatno imam urođen memorijski dar.

Tko ne bi pamtio gorko iskustvo srca koje žudi za mirom, a nigdje ga ne pronalazi?

Slicno, kad bi pamtio i proslost i buducnost, tada bi ti se cinilo da mozes putovati i u proslost, jer bi svoje sjecanje na buducnost interpretirao tvrdnjom da si u buducnosti vec bio, pa da si sada evo doputovao iz nje.

Jednostavno sam pamtio tude replike i mixsao ih sa svojim pa se sada bar imam cime obraniti.......... =) P. S. molio bih vas da pocnete odgovarat na komentare......... =) P. S.

Da skratim, bježeći od Crvenih, njegova grupa je uspela da preko Trabzona i Giresuna, te Ordua i Krsambe, stignu do malog turskog gradića Eregli, na samoj obali Crnog mora, gde su zamijenili konje i dodali nešto novca, te ih je simpatični Turčin Rifuz, kome je otac cijelog života pamtio ime, prebacio velikom motornom brodicom noću, južno od bugarskog grada Burgosa.

Zanimalo ga je sve što se događa na otoku, raspitivao se za mnoge detalje i ljude koje je pamtio iz mladosti, ili susretao za kasnijih dolazaka.

Vidjeti čovjeka u žurbi bio je izuzetan događaj koji se zamjećivao, pamtio i prepričavao jer je obično značio da se nešto neuobičajeno dogodilo.

Punih osam desetljeća živ na hrvatskoj književnoj sceni, družio se s mnogim književnicima, a rado je pamtio susrete s Ivanom Goranom Kovačićem, u povodu čije pogibije je napisao nježne stihove, te sa Šopom, s kojim se dopisivao od 1921. godine, još kao gimnazijalac, Ivanon Kovačićem te drugima.

Učio sam, čitao, pamtio i naročito su me zanimala iskustva drugih ljudi koji žive uz tu bolest, pored nje ili imaju nekog člana obitelji i kako postupati sa njim.

A njezini vršnjaci, oni s kojima se ljetima igrala u radničkom odmaralištu firme kojoj je on bio rukovoditelj, mali od šofera, kćer od poslovođe, pamtio ih je kao dosadne, bezlične, unjkave retardirane derane, a evo ih sada na položajima.

Iščekivao je svaku utakmicu HNL-a, slušao je radio-prijenose, čitao štampu, izrezivao fotke, pamtio transfere i poznavao igrače Mladosti iz Suhopolja i Vukovara 91. Danas, više ga nije briga.

Pamtio je svaku sitnicu iz tog dalekog dana.

Nije pamtio dan kad se posljednji put nasmijao ili opustio.

a sta se tice moje pracenje utrka, gledao sam skoro sve schumacherove voznje, vecinu sam toga zaboravio ali tko bi sve pamtio i prije sam rekao da schumacher je priznao svoje greske u svojoj knjizi kad se povukao, a to je bila 97 villnevevueom i jos neke druge. ali 94 nije spominjao jer smatra da nije kriv, a to kaj mi sada raspravljamo jel kriv ili nije, to njega ne zanima. vecina ce zamjeriti schumacheru pobjedu u imoli 94 kad je na kraju slavio pobjedu dok su ostali bili zabrinuti oko senne jel živ ili ne i šta se sa njime desava. iskreno neznam koliko puta su njih dvojica krstili bolide jedan o drugome i tko je bil kriv, isto tako neznam sa kime je schumacher krstio bolide, ali lista je jako duga. i ja schumachera nemogu smisliti zato jer mi je antipatičan, a ne radi te 94. kada sam gledao tu utrku, meni je bilo svejedno, ali sam kasnije sam svatio neke stvari koje su se desavale tada. a to je bilo puno kasnije i nemaju veze sa dvobojem hilla i schumachera. osobno sschumachera ne volim od kad je u ferraririju, nemogu reci zasto ali nekako mi nije legao. ali to ne umanjuje njegove vozačke sposobnosti. a kaj se tice ilegalnog bolida, iskreno to nije schumacherov problem nego od momčadi kaj su mu takav bolid dali da vozi.