Prema opisu iz vašeg maila ima dosta elemenata za panični poremećaj, koji je čest u osoba vaše dobi.

Panični poremećaj spada u skupinu anksioznih poremećaja.

... i još: Panični poremećaj i ostali anksiozni poremećaji

Panični poremećaj se definira kao pojava neočekivanih napadaja panike (tj. pojava iznenadnih, intenzivnih napadaja straha, i nelagode uz simptome poput drhtanja, preznojavanja, ubrzanog rada srca (palpitacija), bolova u prsima, osjećajem stezanja u vratu i gušenja a ponekad i vrtoglavicama i omaglicama.

Kod nekih bolesnika panični poremećaj očituje se osjećajem trnjenja u glavi, rukama, nogama ili cijelom tijelu.U takvim iznenadnim, neočekivanim napadajima neopisive panike, bolesnici imaju osjećaj straha od smrti, užasan strah da će izgubiti svijest i da se neće moći iz nesvijesti vratiti.

Simptomi anksioznosti pojavljuju se u skupini poremećaja koje nazivamo anksioznim poremećajima, među koje spada i generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj i drugi.

Iako izdvajamo prema simptomima depresivni i panični poremećaj, vrlo često susrećemo kod pacijenata kombinaciju oba poremećaja, koji jednim imenom zovemo panično-depresivni poremećaj.

Pročitaj postove na " anksioznost " i " panični poremećaj ", vidjet ćeš kakva iskustva ljudi imaju s uvođenjem i uzimanjem antidepresiva.

Panični poremećaj sa ili bez agorafobije.

Imam panični poremećaj već 3 i pol godine.

Ovisno o strukturi ličnosti, odnosno, predispoziciji osobe za određeni način reagiranja u stresnim situacijama, zlostavljana osoba pored PTSP-a može imati različite fobije (agorafobija, klaustrofobija), specifične noćne more, panični poremećaj, depresivni poremećaj, seksualne smetnje pa i tjelesne smetnje.

Panični poremećaj nekada se javlja kao izolirani psihijatrijski poremećaj, a moguće je da se javlja i uz neke druge poremećaje.

Uz to, ljudi s GAP-om često imaju i druge anksiozne poremećaje (primjerice panični poremećaj, prisilno-obuzeti poremećaj i fobije), pate od depresije i/ili zloupotrebljavaju droge ili alkohol.

Drugi poremećaji koji se povezuju s tim simptomom uključuju bolesti štitne žlijezde, dijabetes, hiperhidrozu (poremećaj prekomjernog znojenja koji se javlja u 1 % populacije), tjeskobu i panični poremećaj, pretilost, hormonski aktivne tumore, kronične infekcije i neurološke poremećaje.

Panični poremećaj nastupa kao nagli, iznenadni, neočekivani, najčešće ničim izazvani napadaj straha.

Neliječeni panični poremećaj koji dulje traje također može dovesti do razvoja depresije.

Važno je napomenuti kako su ova skupina pacijenata vrlo osjetljiva i skloni su razviti ovisnost o alkoholu, kao i obrnuto, dakle svaki od ta dva poremećaja (agorofobija i panični poremećaj) moći izravno pridonijeti razvoju onog drugog.

Panični poremećaj spada u tzv. anksiozne poremećaje koji uključuje sve bolesnike s kroničnom napetošću, pretjeranom brigom, čestim glavoboljama ili opetovanim napadima tjeskobnosti.

Panični poremećaj, čije simptome vi navodite (tipični simptom je strah od gubitka kontrole), spada u skupinu anksioznih poremećaja.

U jednom od svojih ranijih članaka pisala sam upravo o tim smetnjama (članak pod naslovom Panični poremećaj).

Panični poremećaj spada u anksiozne poremećaje, a karakteriziraju ga iznenadni i neočekivani napadi panike.

Panični poremećaj može biti udružen s drugim psihičkim poremećajima kao što su depresija, fobija, opsesivno-kompulzivni poremećaj, a najčešće se javlja uz agorafobiju (strah od otvorenog prostora).

Te emocije mogu se s vremenom mijenjati ili biti izrazito dugotrajne, a gotovo polovina onkoloških bolesnika u nekoj od faza svoje bolesti ima i neke od pravih psihičkih poremećaja, od kojih su najčešći anksiozni poremećaji (npr. panični poremećaj, fobični poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj i dr.) i depresivni poremećaji.

Među anksioznim poremećajima panični poremećaj je najčešće udružen sa samoubojstvom, a prati ga opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Panični poremećaj je nerijetko kronično stanje koje zahtijeva dugotrajnije liječenje, koje traje u prosjeku 8 - 12 mjeseci.

Da bi umanjili svoju tjeskobu, takvi bolesnici čine određene rituale (kompulzije), npr. učestalo pranje ili čišćenje. - panični poremećaj: bolesnici pate od napadaja panike, pri čemu imaju iznenadne navale velikog straha, praćene lupanjem srca, otežanim disanjem te osjećajem zarobljenosti. - socijalna fobija: bolesnici izbjegavaju pojavljivati se i govoriti među mnoštvom ljudi, te agorafobija: strah pred otvorenim prostorom, posebice javnim mjestima, ponekad čak i strah od izlaska iz kuće.

Panični poremećaj često je vezan uz depresivni.

Nije potrebno isticati koliko je u takovim slučajevima panični poremećaj ozbiljna bolest i koliko može, ne samo narušiti kvalitetu života, nego do krajnosti invalidizirati bolesnika.

Dijagnoza mi je: granični poremećaj ličnosti s naginjanjem u šizoidni, anksiozno-panični poremećaj, PTSTP, opsesivno-kompulzivni poremećaj, depresija.

Panični napad i panični poremećaj sve su češći kod mladih osoba između 25 - 35 godina života i manifestiraju se nizom simptoma koji upućuu i na neke organske bolesti, stoga se prvo preporučuje obaviti sve pretrage prije no što se dijagnosticira panični poremećaj.