Podjela težine paničnog poremećaja ovisi o broju paničnih napada u određenom vremenskom periodu, tako da kod četiri panična napada u tjedan dana možemo govoriti o teškom obliku, četiri panična napada u mjesec dana o umjereno teškom, te o blagom obliku poremećaja ako se radi o manje od 4 napada panike u mjesec dana.

Treba biti oprezan pri postavljanju dijagnoze paničnog poremećaja jer neka zdravstvena stanja kao što je hipertireoza, hiperparatireoza, feokromocitom, vestibularne disfunkcije, poremećaj s napadima grčeva i srčane smetnje (npr. aritmija, supraventikularna tahikardija) mogu uzrokovati panične napade.

Oko dva mjeseca pijem paroksetin od 10 mg i alprazolam od 0.5 mg dnevno zbog paničnog poremećaja.

Osoba koja pati od paničnog poremećaja osjeća preplavljujući osjećaj straha i nemira koji započinje naglo i bez pravog povoda i uzroka.

Problemi koje opisujete su tipične panične atake vjerojatno u sklopu paničnog poremećaja.

Koji su sekundarni fenomeni paničnog poremećaja?

U nekim slučajevima počinje se izbjegavati izlaženje iz kuće bez pratnje, strah od boravka u gužvi i sl., osoba sve više ograničava svoje kretanje, te se tada radi o razvoju paničnog poremećaja sa agorafobijom.

Antidepresivi su temelj uspješnog liječenja paničnog poremećaja kako u stabilizaciji stanja tako i u prevenciji novih epizoda bolesti, međutim njihovo djelovanje se očituje tek nakon 4 - 6 tjedana redovne primjene.

Iako je povezanost paničnog poremećaja sa nekom tjelesnom bolesti rijetka, ipak se kao pravilo preporuča provođenje osnovnih laboratorijskih pretraga i dijagnostičkih postupaka koji se odnose na provjeru funkcije štitnjače i rada srca (hormoni štitnjače i EKG).

Psihoterapijski postupak zove se bihevioralno kognitivni i može se svesti na njegovu osnovu:« Radi sve čega si se bojao. »U liječenju paničnog poremećaja lijekovi igraju ključnu ulogu.

Prema opisu, kod Vas postoje smetnje iz kruga paničnog poremećaja.

S obzirom da smetnje iz kruga paničnog poremećaja traju 3 i pol godine, treba vidjeti moguću podlogu smetnji koja predisponira nastanak simptoma, a za to je potrebna ozbiljna psihoterapija.

Lijek koji ste naveli, generičkog naziva klomipramin, spada u skupinu antidepresiva i koristi se među ostalim i za liječenje paničnog poremećaja.

opis Vaših simptoma upućuje na mogućnost postojanja anksioznih smetnji/paničnog poremećaja kod Vas.

Osobe s predispozicijom za gubitak svijesti u vodi kao što su bolesnici s neurološkim poremećajima, osobe sklone nagloj sinkopi (gubitku svijesti uslijed smanjenog dotoka krvi), te osobe sa šećernom bolesti i hipoglikemijom, ali i oni s psihičkim poremećajima poput paničnog poremećaja, sklonosti samoubojstvu ili čak depresiji, osobito trebaju biti oprezni prilikom kupanja.

Patim od anksiozno paničnog poremećaja već nekih 9 mjeseci, nemam tolike velike napade više imam neke faze kad me muče misli ruzne misli o strahu od bolesti i sl.

Imam osjećaj da se onda neću riješiti niti paničnog poremećaja, ako te noćne more i moji strahovi upravo i izazivaju napade.

Petry s kolegama na University of Connecticut Health Center u Farmingtonu je provela istraživanje kojim su ustanovili kako su odrasle i debele osobe sklone depresiji, anksioznim poremećajima poput paničnog poremećaja te fobija kao i maničnim epizodama.

Kao što je navedeno, pravovremeno prepoznavanje i liječenje paničnog poremećaja, uključivanje psihoterapije i lijekova u dovoljno dugom razdoblju, utječu na bolju prognozu poremećaja i veći postotak izliječenja.

Ovaj poremećaj moramo razlikovati od paničnog poremećaja kod kojeg osoba iskazuje strah od tjelesne bolesti (npr. srčanog ili moždanog udara), no istovremeno su prisutni jasni simptomi paničnog poremećaja.

Psihoterapija mi je pomogla, ona pitanje paničnog poremećaja ne rješava do kraja, ali nauči čovjeka živjeti s tim.

Liječenje paničnog poremećaja nikako se ne bi smjelo ograničiti na pružanje prve pomoći tijekom panične atake (obično davanjem injekcije diazepama intramuskularno kao hitno stanje), a bez planiranja ciljanog i kontinuiranog liječenja.

U liječenju paničnog poremećaja smatra se najučinkovitijom kombinacija farmakoterapije i kognitivno-bihevioralne psihoterapije, dok je u nekih indicirana psihodinamski orijentirana psihoterapija, kao i obiteljska terapija.

U nastanku paničnog poremećaja navode se biologijske, psihodinamske i bihejvioralne teorije.

Godinama procjenjujem ljude oko sebe, bezbroj ljudi patilo je ili pati od nekog oblika paničnog poremećaja.

Glede terapije paničnog poremećaja dvije su najučinkovitije vrste tretmana: farmakoterapija i kognitivno-bihevioralna terapija.

Jedan od mogućih simptoma paničnog poremećaja je strah od toga da će osoba poludjeti.

S obzirom da se ovaj simptom javlja često kod paničnog poremećaja, osoba može razviti opsesivni strah i razmišljanja koja u osnovi nisu realna.

Neki ljudi koji boluju od paničnog poremećaja mogu bolovati i od nekih drugih anksioznih poremećaja, kao što su agorafobija (strah od otvorenog prostora i javnih mjesta), obuzeto-prisilni poremećaj ili depresija.

Istraživanja su pokazala da su roditelji takvih osoba češće patili od paničnog poremećaja.