e pa kako ovo sto vise skratit.. da krenem.. decko i cura. vole se. slazu se. rijetko se svadjaju.. razumiju se.. dakle veza skoro pa idilicna on 3 godine stariji. ona tek upisuje fakultet a on ga završava.. zive u razlicitim gradovima, udaljeni 2 sata, ali za sada sve funkcionira jer on jos uvjek studira u njenom gradu. i tu nastaje problem kad on zavrsi fax vraca se kuci, daleko od nje ona mozda upise faks jos dalje pa budu udaljeni jos vise ali ajde sve se to moze izdrzati dok su u istoj drzavi ona bi cak i pristala studirat losiji fax samo da mu bude blize i dalje sve funkcionira kako-tako, cekaju da vide sta ce se sve dogoditi, ne zele panicariti unaprijed E ALI NJU MUČI NEŠTO DRUGO on svako toliko spomene da se u roku godine dana seli na potpuno drugi kontinent ona nezna kako da se ponasa, jer ga ne zeli sprijecavati da ostvari svoje snove, ali ju istovremeno uzasno boli sto bi on tako olako otisao i zapoceo zivot negdje drugdje naravno, pozvao ju je sa sobom, ali je i sam svijestan da je premlada i da jos puuno toga treba obaviti prije nego se odseli od roditelja, a pogotovo negdje taaako daleko ONA se osjeca kao da je u vezi koja ima rok trajanja, i da iako se obozavaju i jedno drugome savrseno odgovaraju, on bi mogao lakše od nje nastaviti sa svojim životom.. i ostaje totalno zbunjena i izgubljena. čak razmišlja da ga ostavi dok ga nije još više zavoljela (ako je to uopce i moguce) i da barem malo zastiti sebe..