Talijanizaciji škole pogodovat će i opća društvena klima: mjesni svećenik Vincenzo Scarpa zalaže se za talijansku školu ali iz straha od mogućeg bijega istarskih škola iz utjecaja katoličke crkve u krilo panslavizma, vrlo prisutnog 80 - tih godina.

4. Nastala u krilu rasnog panslavizma, [ 74 ] kojemu je jedna od inačica jugoslavizam, kao primijenjena geopolitika, importirana cyrillomethodiana polaže temelje politici pogubnog« jugoklerikalizma ». [ 75 ] Razotkrivši mu u startu ideološko-političke nakane, povijesno gledano, kardinal Haulik među prvima postaje i njegova žrtva, budući da je kako je već rečeno - obilježen kao« osnivač klerikalizma u Hrvatskoj », [ 76 ] odnosno« prvi jugoslavenski klerikalni vikač protiv komunizma ». [ 77 ] Na široj geopoličkoj osnovici, već je rečeno, kritičko propitivanje« jugoklerikalizma »1930 - ih postavlja Ivo Pilar (1874. - 1933.), utvrdivši da« Hrvati nisu nikad znali kritički osvijetliti genezu jugoslavenske ideje, a naročito njezinu religioznu sastavnicu, tj. ideju unije obih crkava (istočne i zapadne) ». [ 78 ] Dobivši po toj sastavnici« strahoviti Geburtsfehler », tu ideju« sada ortodoksija vrlo spretno izrabljuje za maskiranje svojih vlastitih ekspanzivnih ciljeva », [ 79 ] Dakle, zamišljena i promicana u utjecajnom dijelu katoličkih krugova, kao nacionalna ideologija, upravo je jugoslavenstvo otvorilo prostore velesrpskom ekspanzionizmu, kojega danas zaokružuje zloglasni Memorandum SANU (1986.). [ 80 ]

U povijesti se od Hrvata uvijek tražilo da se odreknu svoje samostalnosti zbog navodno viših " ciljeva, zbog obrane kršćanstva kao njegovo predziđe, pa su Hrvati kao predziđe ginuli, dok su se narodi iza predziđa bogatili, ili zbog bratstva i jedinstva " naroda Jugoslavije, što se pokazalo kao krinka za tiraniju komunističke partije u tamnici hrvatskoga naroda nazvanoj Jugoslavija, ili zbog panslavizma, koji se pokazao kao predvorje velike Srbije.

Očima punim nade u Rusiju su romantičarski gledali Juraj Kižanić i, dva stoljeća poslije, Stjepan Radić, kao u središte panslavizma.

No, vlast, opijena idejama panslavizma i integralnog srpstva, poseže za asimilacijom, što je osobito bilo vidljivo tijekom svetojeronimske afere, koju smo detaljno opisali.

Istini za volju, Štroca, kako ga pogrdno nazivaju kaptolski žreci, bio je nadahnut idejom panslavizma i težio je ujedinjenju svih slavenskih naroda (nesretnik, tada još ne znajući za iransko podrijetlo Hrvata), pri čemu je stvaranje Jugoslavije držao tek prelaznom fazom budućeg sveslavenskog ujedinjenja, rukovodeći se principom da svaka ptica svojem jatu leti.

glede citata.... bit će dovoljno konstatirati kako je rodonačelnik panslavizma u hrvata bio juraj križanić, teolog, svećenik, dominikanac, član zavoda sv. jeronima u rimu....

Iako je Gaj 1848. imenovan povjerenikom Banskog vijeća za vanjske poslove, nakon političkih afera koje mu nikada nisu dokazane, i postupnim odbacivanjem panslavizma zbog jačanja hrvatske nacionalne svijesti, ugled mu je potamnio.

Svekolika ideologija Filipovićeva učiteljstva počiva na triasu: od (1) panslavizma, preko (2) zapadnog sekularizma, do (3) pansrbizma.

I ok, država je stvorena, iako je to uvijek bila umjetna tvorevina različitih naroda i država, pod parolom panslavizma.

U priopćenju će se nastojati ispitati sve karakteristike panslavenske ideje u Konradovu muzikološkom djelu i staviti ih u kontekst češkog panslavizma druge polovice 19. stoljeća.

dragi antiglobalist, ideja panslavizma i ideja jugoslavizma su hrvatske ideje - nisu Srbi trazili ujedinjenje s Hrvatima nego su Hrvati trazili ujedinjenje sa Srbijom kako bi se ujedinili s njom i drugim juznoslavenskim narodima i tako zastitili od neslavenskih koji nisu imali bas dobre namjere prikaži cijeli komentar

ja mislim da je referendum samo farsa i bacanje para, kao da smo i kroz povijest mogli birat kao i od Austrije, Mađarske, Italije... koja neovisnost osim na papiru, ovo je vazalska zemlja kao i sve sitne zemlje oko nas, moraju samo plesat kako veliki sviraju i da nam nafta izbije ispod nogu nebi bili vlasnici nego velike države kao i u Nigeriji ili Trinidadu, ovo je kvaziveselje kao i u doba panslavizma i kraljevine SHS i tako...

Kroz rad ću se također pozabaviti i boljševičkim diskvalifikacijama Bakunjina na temelju njegovog panslavizma od 1846. do 1863. i duhovnog potonuća za vrijeme tamnovanja u Petropavloskoj utvrdi od 1851. do 1854., zbog pisanja Ispovijedi na zahtjev cara Nikolaja I.

Međutim, kako saznajemo od njegove unuke, rođene Osječanke i sadašnje ugledne nizozemske pijanistice i glazbene pedagogoginje Biljane Urban, mladom Janu, pored panslavizma, dogodila se i ona konkretnija ljubav.

Kad ispune sve predviđene uvjete, izbrisat će i tragove: diktature proletarijata, međunarodnog radničkog pokreta panslavizma, jugomarksizma i udbaško-kosovske mafije, koja će morati ići na sud i uzemlji i u inozemstvu gdje ih čekaju zatvorske ćelije - Viteški pozdrav Mirko Vidović, akademik ".

Ona se na našoj povjesnoj magistrali u sklapanju međunarodnih ugovora i političkih paktova manifestira još od davne Pacta convente iz godine 1102. i poklanjanja kraljevske vlasti mađarskom kralju Kolomanu, kojemu hrvatski redovi i staleži povjerovaše da ćemo u personalnoj uniji s Mađarima skladno kohabitirati kao taubeka dva. Ta se naivnost kreće i od onoga našeg veledušnog ratovanja 1389. na Kosovu Polju protiv Turaka, u kojemu smo bezglavo ginuli za tuđe interese; od one viteške bitke hrvatskog bana Emerika Derenčina na Krbavskom polju 1493., u kojoj Turke dočekujemo na otvorenom bojnom polju, umjesto da ih napadnemo podmuklo iz zasjede; od onoga tragičnog sabora u Križevcima 1526., kada hrvatsko plemstvo uzima za vladara tuđinca Ferdinanda Habsburgovca, koji će ih tobože braniti od Turaka, umjesto da biraju svoga vladara Krstu Frankopana; od onoga nesretnog sabora 1527. u Cetinu, kada Habsburgovce biramo za hrvatske kraljeve, koji vladaju i dave Hrvatsku do godine 1918; od onoga junačkog juriša u sigurnu smrt Nikole Šubića Zrinskoga 1566. u Segetu, umjesto da lukavo spasi vlastitu glavu i živote hrvatskih ratnika; od onoga besmislenog ratovanja hrvatskih vojnika 1632. u Bečkome Novom Mjestu, kad su podmuklo pozvani u pomirljivu audienciju u Beč, a onda podlo gurnuli njihove glave pod carsku i kraljevsku sjekiru; o onoga somnambulnog lutanja polihistora i misionara Jurja Križanića po Rusiji 1671., gdje širi utopističke ideje panslavizma i slavenske uzajmnosti, a Hrvatima savjetuje da se odreknu vlastita nacionalnog imena i da se nazovu Moskovitima; od onoga brzopletog prihvaćanja od hrvatskih staleža Pragmatične sankcije 1712., koja je rezultirala centralizmom i ungaro-germanizacijom čitave zemlje; od romantičkog vođe ilirskog pokreta Ljudevita Gaja, koji odbacuje politički kroatizam grofa Janka Draškovića i širi paslavizam, pa se i on odriče hrvatskog imena u korist imaginarnog pojma ilirzma; od one proklete Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868., koja postaje legitimnom osnovom za mađarsku eksploataciju i mađarizaciju Hrvatske; od onih jugoiluzija Josipa Jurja Strossmayera, koji sanja o utopističkom jedinstvu srpskog pravosavlja i hrvatskog katolicizma, pa se i on odriče atributa hrvatski u korist novoga jugoslavenskog imena; (I tako su se svi naši velikani odrekli svoga konkretnog subjekta za volju apstraktne cijeline - M. Krleza); od one herojske pustilovine Eugona Kvaternika, koji s naivnim pouzdanjem u pomoć francuskog cara Napoleona III. diže 1871. Rakovačku bunu, koju austrijski kordoni sa srpskim kraišnicima ugušuju, a njega iz zasjede ubijaju; od one maglovite i lunatičke Krfske deklaracije i ulaska Hrvatske u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno 29. listopada 1918. u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kada nas zahvaća elementarno povjesno zlo; od Trumbićeva kukavičkog potpisivanja Rapalskog ugovora između Kraljevine SHS i Italije 1920., u kojemu talijanskoj iridenti dariva Istru, Cres, Lošinj, Lastovo, Zadar i Rijeku i koji srlja u čaršijske marifetluke bjelobradog Cincara Nikole Pašića, sve dok ga lukavi Baja kao ministra vanjskih poslova podmuklo ne izigra i namagarči; od političkog kapitulanstva Stjepana Radića i njegova ulaska 1925. u beogradsku kraljevsku vladu, kada u beogradskom manežu pleše s kraljicom Marijom srbijančicu a kralju Vitezu Aleksandru, koji ga nakon atentata posjećuje na smrtnoj postelji u Zagrebu, ljubi ruku; od one fantomske Meštrovićeve skulptorske inspiracije Vidovdanskog hrama, kao simbola snage i pobjede jugoslavenstva; od onoga kupinečko-čaršijskog sporazumštva Vlatka Mačeka, koji lakovjerno nasjeda na cincarsko-srpske protokolarne trikove Dragiše Cvetkovića o punoj autonomiji Banovine Hrvatske; od onoga Pavelićeva somnambulnog povlačenja u svibnju 1945. prema zapadnim Saveznicima, u naivnom uvjerenju da će hrvatske izbjeglice, vojsku i civile prema Ženevskim konvencijama o ratnim zarobljenicima velikodušno prihvatiti i da ih ne će izručiti u klaonicu krvožednim Titovim srbokomunistima, da se nad nevinim žrtvama izdovolje; i na kraju, do ovog eurofidestičkog puta prema Europskoj uniji, na kojemu nikako ne možemo spoznati, da ova romantična europska žar ptica, koja kruži nad našom stvarnošću, nije ništa drugo nego obični lešinar, kojega smo često nad našim povijesnim stratištima bespomoćno promatrali.

Odnosno, na neizravan način, okrivili su je i zbog svega onoga što se može dogoditi na podučju kolapsirane multietničke države, iznutra napuknute, pune starih i novijih suprotnosti i mržnja, po čijem području kruži i staro i novo oružje, gdje kao nigdje u Europi - djeluju strane agenture i mito, isto kao i proroci ratobornog panslavizma te ekstremnog fundamentalizma.

Zanimljivo je njezino spuštanje na tlo jugoslavenske zbilje koja prema njezinu pisanju počinje uskrsnom porukom patrijarha Pavla 1991. godine koju je posvetio osveti srpskih mučenika: »Širok publicitet koji je toj poruci dao episkopat odgovara doista trenutak kada je među uključenim snagama postalo nemoguće razaznati što proizlazi iz nacionalkomunizma utjelovljenog u Slobodanu Miloševiću, iz njegovih osobnih ambicija, iz velikosrpske ideologije, iz panslavizma većine i panortodoksnosti gotovo svih.« Spominje i episkopa iz Hrvatske, vladiku Lukijana, koji je u vezi s Vukovarom predlagao da svi moraju sudjelovati u čišćenju, sve srpsko stanovništvo, što se - prema njezinim riječima - odrazilo u psihoanalitičaru Jovanu Raškoviću koji je šest mjeseci nakon okupacije Hrvatske izražavao svoje zadovoljstvo: »Osjećam se odgovornim jer sam pripremio taj rat, iako nije riječ o vojnim pripremama.

U prijašnjim se razdobljima auktori djela napisanih na nekom štokavskom dijalektu (ili mješavini nekoliko njih) nisu previše obazirali na ime jezika kojim pišu, tako da je prevladavalo knjiško ilirsko ime, imaginacijom vezano za drevni Ilirik, te slovinsko, što bijaše u južnoslavenskim uvjetima neka vrst renesansno-baroknoga panslavizma katoličke provenijencije (Vinko Pribojević, Mavro Orbini).

Autocenzura kastrata je kod hrvatskih nicijasa specificna: protiv casti i dostojanstva hrvatskog naroda je njima dopusteno sve i oni se time koriste da kompenziraju zabranu diranje u temelje ideologije koja i dalje terorizira hrvatki narod: kod njih je povijesna istina nesto kao reakcionarno nastrojenje pa cak i fanatizam, a nasrtljiv kondicionirani refleks pavlovizirane faune da bitni pojmovi panslavizma, jugomarksizma, udbasa i koljaca hrvatskog naroda i dalje ostaju nedodirljivi.

Jer su Hrvati stvorili obje Jugoslavije, osnivali raznorazne Jugoslavenske odbore, njihova je neizbrisiva ideja panslavizma kojom su se htjeli oprijeti globalizaciji germanizma.

Kako glasi njegovo puno ime i prezime 23. Kome je Beethoven prvotno posvetio« Eroicu »24. Gdje živi« proteus anguinus »25. Koji je naslov najslavnije autobiografije u povijesti literature koju je napisao Johann Wolfgang Goethe 26. Koji je slavni matematičar i fizičar zadnje godine života proveo u potpunom sljepilu, ali ga ono nije ometalo da i dalje bude iznimno produktivan 27. Koji je hrvatski polihistor idejni začetnik ideologije panslavizma 28. Kako se zove američki fizičar talijanskog porijekla koji je« ubrao »Nobelovu nagradu za izum radija, da bi naknadno njujorški sud odlučio da je Teslin patent ipak stariji 29. Koju biste zemlju povezali uz pojam« Ayers Rock »30. Što su afel i perihel 31. Koja zemlja izvan Afrike ima najbrojniju crnačku populaciju? 32. U koje je« more »sletio« Orao »33. Nabrojte dva člana« Moćne gomilice »34. Kako se zove kapitalno Boškovićevo djelo 35. Slavni engleski književnik Joseph Conrad naučio je engleski tek sa 19 godina, a porijeklom je.... 36. Tko je režirao seriju« Kuda idu divlje svinje? »37. Winston Churchill dobitnik je Nobelove nagrade za.... 38. U kojem se gradu nalazi najviša slobodnostojeća građevina na svijetu? 39. Vladimir Kramnik nedavno je odigrao neriješen meč.

Valja znati da obitelj Lovric nije jedina koju agenti panslavizma (svi proizvedeni i uvedeni u prljave poslove u vrijeme militantnog staljinizma, a svi su i formirani u Sovjetskom Savezu) nastoje muciti tako kako bi zastrasili sve Hrvate koji grcevito istrazuju dokumentaciju od antickih vemena do Habsburskog ' Dekreta od 11.01.1843), da napokon budemo sigurni tko su Hrvatski i kao narod, i kao nacijq i kao nasljednici kulture nasih predaka u Jadransko-Podun avskim zemljama.

Skoro svi ugledniji osporavatelji panslavizma su bili i to zadnjih godina zrtvom upada u privatne kuce, u profesionalne prostorije a i pokusaje da ih ti vampriri staljinizma ubiju.

Lovricev dossier je vec u rukama Interpola, a djela osporavatelja panslavizma su naglo dobila na ugledu u velikim sveucilistima Zapada.

Ako je pak riječ o osobama koje su djelovale u književnosti prije Drugoga svjetskog rata, i nisu se mogle boriti na strani uredništva, onda im se u HKE dodaju atribucije panslavizma poput: pripadnik srpskoga panslavističkog kruga... i uporno se nastavlja rehabilitacija srpsko-hrvatskoga zajedništva i nedvojbeno prigrljivanje komunističkoga pogleda na svijet.

Pisao je u vremenu raspadanja panslavizma i stvaranja novih slavenskih nacija.

Druga epoha započinje 1863. odbacivanjem panslavizma, odnosno nacionalnih pokreta i pomicanjem prema klasnoj borbi i internacionalističkoj poziciji, te anarhizmu kojem se posvetio do kraja svog života (Van der Walt 2009:38).

Budući da je Vuk Karadžić, kao ruski agent, bio u službi širenja ruskog panslavizma, u kome je Srbiji bila namjenjena uloga balkanskog Piemonta, on je počeo Srbima pripisivati sve štokavce sva tri Zakona (Hrvate, Poturice, Crnogorce i Makedonce), a Kopitaru je dao na volju sve hrvatske Kajkavce.