115 muškaraca u haljinama, sjelo je u Sikstinsku kapelu, onu, koju je davne 1475. dao izgraditi papa Siksto IV. novcima od prodaje oprosta grijeha i naplate poreza bordelima kojima je izdao dozvolu za rad, sjelo je ispod oslikanog svoda majstora Michelangela, prema mnogim povjesničarima - homoseksualca, i priiiziiivalo du ho ve...

Štovanje sv. Josipa započelo je oko 850. godine u Reinchenau, a kasnije su ga osobito promicali sv. Bernard iz Clairevauxa, sv. Terezija Avilska, sv. Franjo Saleški, Ivan Gerson, Franjevci i papa Siksto IV, koji je uveo blagdan sv. Josipa obveznim za svu Crkvu.

Akademik Andrija Mutnjaković u svojoj knjizi " Arhitektonika pape Siksta V. " obrazlaže kako je papa Siksto V. htio izgraditi Rim kao metropolu svijeta te da je u svom pontifikatu obnovio oko 120 crkava i izgradio hrvatsku crkvu sv. Jeronima i kaptol pokraj nje.

Papa Siksto V. pravim imenom Felice Peretti di Montalto rođen je u mjestu Grotamaru kod Ancone 13. prosinca 1521., a umro u Rimu 27. kolovoza 1590. Bio je papa od 1585. do 1590., a povijest ga pamti kao velikog državnika i graditelja.

Nakon što je postao Papa, papa Siksto V, odlučio je malo uvesti reda u Kuriju i tako je naredio da svi počnu konačno ispunjavati svoje obveze.

I da malo napakoste papi Sikstu V., naručili su sliku na kojoj papa Siksto V.

Ali papa Siksto ga je bezuvjetno htio premjestiti kako bi stajao na Petrovom trgu.

Sudeći prema povijesnim kronikama čini se da je papa Siksto IV. g. 1400. s prozora svoje sobe gledao nogometni susret koji se igrao u dvorištu apostolske palače.

U slu č aju protomodernog a to zna č i baroknoga Rima takvu je ulogu potkraj 16. stolje ć a nedvojbeno odigrao papa Siksto V.

Prvi je od njih fra Felice Peretti da Montalto, budući papa Siksto V., potomak hrvatske obitelji koja potječe iz Dalmacije, Boke kotorske ili Zadra.

Papa Siksto V. (1585. 1590.) ide u red velikih papa, koji je mnogo zadužio svoj hrvatski narod.

Dakle, kaže priča, taj blaženik kojem su posvećene sve mediteranske gradele, rođen je u Hispaniji u III. stoljeću i kao osobito nadaren i bogobojazan mladić završio je duhovne studije u Zaragozi, gdje ga je zapazio papa Siksto II.

Među inkvizitorima u Istri u razdoblju 1523 91. bili su: Hannibal Grisogoni iz Kopra (imenovan 1523), Blasius iz Cresa (1546), Andreas Zunta iz Kopra (1553), Valengus Tisanus iz Pirana (1558), Felix Peretti iz Montaltra (imenovan 1558), budući papa Siksto V., i dr.

Spirito) u Rimu s 300 postelja podignuo je u XII. st. papa Inocent III., a obnovio ju je u razdoiblju 1473. - 1476. papa Siksto IV.

Osim prikaza arhitektonskih djela kojima je papa Siksto V. preobrazio Rim, u ovoj vrijednoj knjizi enciklopedijske forme, kroz autorovu priču o papinom hrvatskom porijeklu i korijenima, saznat ćete zašto Siksta V. u svjetskoj literaturi nazivaju prvim modernim urbanistom i ukazuju na njegov utjecaj pri razvijanju novovjekovnog urbanog grada.

Postavši papa, Siksto V. je htio da se za svetog brata odmah u godini smrti otvori postupak za njegovo proglašenje svetim.

GK: Slažete li se da je papa Siksto V. (1520 - 1590), pravim imenom Srećko Peretić (Felice Peretti), bio prvi i dosad jedini papa hrvatske krvi?

Franjevački samostan - utemeljen je bulom koju je 1482. godine izdao rimski papa Siksto IV.

Za to djelovanje podjeljuje papa Siksto fra Đuri i njegovim drugovima ove povlastice: 1. Ako je potrebno radi pogibli ili drugih razloga: vršiti službu u privatnim kućama ili na drugim pristojnim mjestima. 2. Gdjegod nema župnika, vršiti službu župnika: krstiti... vjenčati... 3. Ako nebi imali priliku pribaviti si nova sveta ulja: služiti se sa starima. 4. Odrešivati od svih pridržanih grijeha, osim od ubojstva ili osakaćenja biskupa. 5. Primati, svakako po propisima, sve koji se žele vratiti u krilo katoličke Crkve. 6. U svakom mjestu kud dođu jednom podijeliti potpuni oprost uz običajne uvjete (W XXII, 85 87).

U drskom i smišljenom proračunu progonstvo se naročitom žestinom okomilo na kler, na pastire, prema onoj: " Udarit ću pastira, pa će se ovce razbježati. " Žrtva je toga progonstva 6. kolovoza 258. bio i rimski biskup, papa Siksto II.

Politička i vjerska urota koju su pokrenuli obitelj Pazzi i papa Siksto IV. protiv Medicija poznata je kao urota Pazzija.

Posljednji poznati makarski rezidencijalni biskup iz vremena prije turske vladavine jest hrvatski dominikanac biskup Andrija (1472 oko 1482), koga je zbog okretnosti i naobrazbe papa Siksto IV. učinio krajinskim biskupom, a car Fridrih III. svojim savjetnikom i poslanikom kod Svete Stolice.

To je jedna crkva koju je dao sagraditi papa Siksto V., a što na određeni način dokazuje i hrvatsko podrijetlo toga Petrova nasljednika.

Papa Siksto IV također je nepotistički ustoličio svog nećaka i ljubavnika Petra Riaria kao kardinala.

Franjevački samostan Samostan je utemeljen bulom koju je, na zahtjev« kapetana, sudaca i svih građana grada Pazina », izdao papa Siksto IV. u Rimu 5. srpnja 1481. godine.

No sve u svemu, protagonist ovoga poglavlja Siksto V., papa hrvatskoga podrijetla veliki je graditelj sretnih gradova od Rima do Loreta, a dva i pol stoljeća poslije njega Napoleon III. i njegov prefekt Georges Eugene Hausman oživotvoruju čuvenom preobrazbom Pariza mnoge ideje Sikstova Sretnoga grada: formiraju se široki bulevari umjesto tijesnih krivudavih uličica, gradi se infrastruktura s higijenskim uvjetima, pa se tim izgradnjama osigurava zapošljavanje, (kako to nedostižno zvuči danas i ovdje u nas), a Papa Siksto V. provodio je, a da to i nije znao, nekakav pradavni graditeljski new deal.

Papa Siksto V. izdaje 1588. bulu Triumphantis Hierusalem, kojom podržava ove stavove koncilskih teologa o skolastici i koju će podržavati svi pape sve do polovice 20. st.. a osobito Lav XIII. svojom enciklikom Aeterni Patris, koji će istaknuti mišljenje Tome Akvinskog kao najuspjeliji izraz kršćanske filozofije.

Kardinal Montalto, kasnije papa Siksto V., isprosio si je komad kruha iz njegove prosjačke torbe.

Woodrow nastavlja ističući da papa Siksto V. je posjedovao prepravljenu verziju Biblije za koju je tvrdio da je autentična.

Svojom je vlašću uspio učvrstiti autonomiju Moldavske, a 1475. je u Bitci kod Vasluija zadao odlučan poraz Turcima, za što ga je papa Siksto IV. proglasio " pravim borcem kršćanske vjere ".