Važano je razlikovati ovu anomaliju od MV u obliku padobrana kod koje nalazimo samo jedan papilarni mišić.

Određivanje tireoglobulina (Tg) i kalcitonina od velikog je značenja za praćenje operiranih karcinoma štitnjače, što znači da Tg ukazuje na mogućnost prisutnosti metastaza ili povratak bolesti (papilarni ili folikularni karcinom), a viši kalcitonin na metastaze ili povratak medularnog karcinoma.

U vrlo ranoj fazi moguće je da su hipertrofične promjene zahvatile samo papilarni mišić.

Stupanj 2 - tumorske su stanice probile bazalnu membranu i ušle u papilarni dermis.

Stupanj 3 - tumorske stanice ispunjavaju papilarni dermis i na granici su između papilarnog i retikularnog dermisa.

No zbog svoje specifičnosti tireoglobulin se koristi i kao tumorski biljeg za papilarni i folikularni karcinom štitnjače, jer nakon operativnog odstranjenja štitnjače zbog karcinoma, praktički nema više sekrecije tireoglobulina i svaki ponovni porast tireoglobulina u serumu iznad 10 ng/mL ukazuje na povratak karcinoma.

Kao i papilarni pripada skupini zrelih karcinoma, jako je sličan normalnom tkivu štitnjače tako da citološka punkcija ne može dati konačnu dijagnozu.

Papilarni serozni tumori teško se liječe, a relaps je česta pojava nakon standardnog liječenja kirurgijom i kemoterapijom.

Manje revizije primjenjujemo obično kao nadopunu većima i njima se odstranjuje površinski sloj kože (epidermis i papilarni dermis), nakon čega se tretirana površina prekriva posebnim oblogama koje ubrzavaju epitelizaciju i sprječavaju stvaranju krasta.

Papilarni rak štitne žlijezde je najčešći rak štitne žlijezde te čini oko 60 - 70 % svih malignih neoplazmi štitne žlijezde.

Najčešći karcinom štitnjače je papilarni karcinom (lat.

Papilarni karcinom sliči na tkivo štitnjače od kojega je nastao zbog čega pripada skupini zrelih karcinoma.

Najčešći su papilarni rak štitne žlijezde i folikularni rak štitne žlijezde, koji se često nalaze zajedno i pri tome se govori o dobro diferenciranom raku štitne žlijezde.

Karcinome štitnjače dijelimo na diferencirane (papilarni i folikularni tip) i nediferencirane.

Papilarni tip karcinoma štitnjače je najbenigniji i najučestaliji tip karcinoma štitnjače, čini čak 70 - 85 % svih karcinoma.

Nekada iako vlasniku oštra trauma oka izgleda strašno sanacija istog je povoljnija nego kod tupe traume oka, jer kod tupe traume može doći do komplikacija kao što su: hifema (krvarenje u prednjoj očnoj sobici), supkonjunktivalno krvarenje, oštećenja rožnice, prolapsus oka, otečene vjeđe, paraliza vjeđe, odsutnost papilarnog refleksa na papilarni podražaj, velika bolnost, edem rožnice, luksacija ili subluksacija leće, glaukom (povišeni očni tlak), te na kraju znakovi oštećenja središnjeg živčanog sustava (koma) i sljepoća.

Najučestaliji oblici karcinoma štitnjače su papilarni i folikularni karcinomi tzv. dobro diferencirani karcinomi koji čine 80 do 85 % svih karcinoma štitnjače i koji imaju mnogo bolju prognozu od ostalih karcinoma štitnjače.

Generalno gledajući bolesnici s diferenciranim karcinomom (papilarni, folikularni tip) imaju jako dobru prognozu i smrtnost od tih karcinoma je vrlo mala, čak manja od 5 %.

Kod same operacije rutinski se moraju čuvati: povratni živac (bitan za gibanje glasnica) i doštitne žlijezde (luče paratireoidni hormon koji regulira razinu kalcija u krvi). 4 - 5 tjedana nakon operacije zrelih karcinoma (papilarni i folikularni) radi se kontrolna scintigrafija tijela radioaktivnim jodom 131 (body scan) i po potrebi daje terapijska doza za uništenje ležišta štitnjače i možebitnih zaostalih metastatskih stanica.

Otkriveno je da ovaj šećer dobiven iz nekih brazilskih biljki djeluje izravno na sloj kože koja se naziva papilarni dermis, a koji upravlja regeneracijom cijele kože te zaglađuje kožu iznutra.

Papilarni karcinom Papilarni karcinom je najčešći tip karcinoma štitnjače, čini 60 do 70 % svih karcinoma štitnjače.

Postoji puno tipova raka dojke koji mogu davati različite ultrazvučne slike, a najčešći su: duktalni, lobularni, medularni, mucinozni, tubularni i papilarni rak dojke.

Papilarni dermis, fin i krhki sloj stanica smješten u gornjem dijelu dermisa, najaktivniji je dio kože koji samostalno upravlja regeneracijom cijele kože.

Iznad njega nalazi se dermis koji ima dva sloja, dublji retikularni i površniji papilarni dermis.

Najveći broj zloćudnih tumora štitnjače pripada grupi " dobro diferenciranih karcinoma " (papilarni, folikularni) koji se uspješno liječe.

Papillae i veliki papilarni konjunktivitis su najrasprostranjenije komplikacije.

Desetogodišnje istraživanje Laboratorija Vichy pokazalo je kako je papilarni dermis, fin i krhki sloj stanica smješten u gornjem dijelu dermisa, odmah ispod dermo-epidermalnog spoja, najaktivniji dio kože te kako samostalno upravlja regeneracijom cijele kože.

Ako ozljeda zahvaća površinske slojeve kože, epidermis i papilarni sloj dermisa, sanacija rane neće rezultirati stvaranjem ožiljkastog tkiva.

Mnogi smatraju da su papilarni adenom i i adenom Hürthelovih stanica karcinomi niskog stupnja malignosti.

Kod nosioca kontaktnih leća može se razviti papilarni konjunktivitis, izazvan stalnom lokalnom iritacijom od strane kontakt ne leće na konjuktivalnim površinama.