Posetio sam jednom Glavurtica Nemanjo, velik je to covek, mozda poslednji veliki covek u ovom izdrkanom nasem gradu po kojem upravo setas mozda ne znajuci da ces bas danas pokupiti sa posda svoj poslednjo otpad, svoj poslednji papiric.

i tako to... i tako dalje i tako bolje.. nadam se da si shvatila.. kako nista nije onako kako izgleda.. sve su to samo " liniceve listine ".. uglavnom svrhe kao onaj papiric sa cvjeticima, a teret svega pasti ce na one koji nemaju.. skoro pa i nista, makar se tako ne cini kad citas izjave min. fin.

Ne samo sto vjerujes u svaki prdez sto ti ga podmetnu (ja bih rekao da ti nisi nista drugo do li siroti student FF koji nije imao kapacitet za bilo koji drugi fah osim historije), ne samo sto okidas na svaki oficijelni papiric sa zigom nekog drzavnog arhiva (ne znajuci kako je nastao i koje postene ruke su ga stvarale), nego jos vjeruje i ono sto mu netko anoniman na internetu povjerljivo kaze o sebi.

Jedna od " jacih " svtari je kad suvlasnici traze izvjestaj o stanju racuna.Tada im se predoci bjeli papiric s insprintanim crnim brojkama i na kraju precat i potpis upravitelja.Kad se upravitelja upita da pokaze izvjestaj s banke, tako da se vidi ritam uplata, isplata itd???

I kako mu je moj dobri prika odnio papiric, tako sam krisom primjetio kako ga je " gudin " obmah iskidao i bacio cim je ovaj otisao...

Ma da, gore stotinama godina nije zapuhao nikakav vjetric i svaki papiric cak i oval guz je ostao gdje su ga ostavili.

Da znam da sam ju trebao zalijepiti na zid i svako jutro da prvo sto vidim kad se probudim jest taj papiric, ali jebiga nisam (bas ovaj put nisam: -))

: lol:: lol:: ssad kad zapise to na papiric i u jednoj ruci cita a drugom prstenjaci: lol:

Onako, blijedo-zuckasti papiric, sa plavom tintom.

Unatoc tome, potrebno je pri slijetanju ispuniti onaj papiric sa generalijama.

Recimo Split je jako neuredan (prljav) grad, ali to se moze srediti u kratkom roku: 1. vise cistaca ulica 2. gomila inspektora koji cijeli dan naplacuju kazne za svaki baceni papiric U roku godine dana, Split ce od najprljavijeg postati najcisti grad u drzavi.

Čak i da se radi o podjelu tereta dokazivanja to je isto neprihvatljivo jer nema šta optuzeni dokazivat njemu se treba dokazat krivnja, to je ko da moraš dokazat da prije dvi godine nisi nosio papiri u cipeli dok si hodao ulicom a tuzenik treba dokazat da si šetao ulicom recimo da je donese zakon da se ne moze nosit papiric u cipelama Riječ je po mom mišljenju o teškom kršenju ljudskih prava, a niko se u ovome narodu ne buni, prva tema na dnevniku je zdravstveni odgoj.

Naša san na tavanu niki papiric od 26 11 1928 za gradnju škole u Ogorju daj 55 děnara.

frizer kako docarati zbijenu a prepunu ulicu, blatnjavu al neodoljivu, naherenu, ukosenu, istrosenu kao kamenje u tisucljetnoj rijeci, malenu al veliku kao cijeli svijet. jedan ducan prasnjavih polica i vlasnik na ulazu s prilijepljenom cigaretom na usnama, zena s improviziranom peci na kotacima u kojoj se radjaju stipavo mirisljavi komadi tijesta, shifu od bicikleta, stari macak vjecito prljavih ruku koji svakodnevno vraca u tok na milijune neposlusnih lanaca, barbic koji na svom stolu za nudle jendvatri prodaje stare knjige i casopise o davno zaboravljenim vjestinama iz kojih uvijek nesto ispadne, papiric s nazvrljanom porukom, fotografije neke pradavne obitelji snimljene u gradu te ulice, te ulice u kojoj nabujale kante za smece prijete potopom al uvijek se iznova prazne, gdje li nestaju? i jedan frizer. vidim ga kako sjedi u stolici za klijentelu, licem okrenut prema ogledalu cita novine. ne mari za hrpu vec davno osisane kose na podu i dva tri cvijeta sljive koje je svjezi popodnevni vjetar prokrijumcario s ulice.

08.01.2006. spremam se na put. kao i nekih osamdeset i sest posto kineza. osjetit cete mozda pomicanje tla jer praznici su ubrzo, kineska nova godina, proljetni festival, velika migracija naroda. moja je destinacija yangshuo u ji dijelu kine, pokrajina guanxi. udaljenost od hangzhoua, sitnica. vlakom dvadesetinesto sati, no ja letim. naravno, pokusala sam vec prije tjedan dana nabaviti neki skromniji prijevoz, vlakom, busom, vjetrom, riksom, trkom, mozda nesto ispod pulta. bila sam spremna na sve, hardsleep, softsleep, standsleep, nosleep. isprobala sam nekoliko saltera na zeljeznickoj, motala se po stanici skoro cijeli dan pokazujuci svoj zguzvani papiric s imenom grada svim ljudima u plavom, ugurala se u tri beskrajne kolone, cak me i zeljeznicki policajac uspio progurat preko reda, ali teta je nemilosrdno zafrktala kroz masno staklo - meiyou. nema karata za mjesec dana unaprijed, svi putuju, ljudi, kornjace, kokose, volovi. pa sto ne bi i ja? a imala sam zivu namjeru ostati u hangzhou, odmarati glavu, tumarati okolicom, ali svakodnevno se mijenjam. znala sam i prije da nisam bas od nekih fiksnih dogovora, ideja i stavova, no tek sada sam to dozivjela u svoj svojoj punoci. i nema druge, ovdje je otvoreno polje, lutian... da, yangshuo, subtropsko mjesto s oko 300 000 zivucih plus rijeke, polja, brda, okrugla brda, zelena brda, brda koja rastu svuda uokolo. i borilacke vjestine naravno, taiji, gongfu, tofu... spavat cu i trenirati u jednoj wushu skoli koju drzi teta duge duge kose i kao i vecina ovdasnjeg naroda dugih dugih prstiju. vec smo si mi popricale malo preko maila, onako kako treba ovdje u kini. " a kolko ce to mene kostat? " pitam ja nju. " 1..... 0 rmb () taiji plus 1... 3 rmb () smjestaj - krasan, satelitska, internet, topli tus, udoban krevet, s pravom tufnastom, pahuljastom kineskom posteljinom, dva visoko kaloricna obroka dnevno, wosing masin, tajm masin, seks masin, votever, pa masaza 1... 5 rmb () pa sve skupa u totalu, onako od oka, izoka i iskosa, 1..... 12 rmb (?) na tjedan ", smejla ona meni. " cujte teta, nisam ja od jucer, al svejedno ne treba meni satelit i vremeplov, iako bi mi mozda dobro dosla ona seks masina, al dobro, mogu i bez toga, no ajmo mi to malo srezat, a? ", vratim ja njoj loptu natrag. " pa dobro, dobro, buduci da ces ostati kod mene mjesec dana, moze i ovako......... i to je moja zadnja cijena ", porucuje ona meni i smije se znam, jer iako je srezala ponudu na pola, jos uvijek me drzi za bedastog forinera. " docu ja tebi teta dole pa cemo se mi jos malo izdogovarat ", zadnja je moja poruka. veselim se tom svom putu u nepoznato. i vec brusim digitron. i tako je to ovdje svaki dan. uvrijezeno je misljenje medju njima da bijelci imaju para i mozes im svaki dan tupit da to bas i nije tako, ne hvata im se. postrugaju to iz svojih usiju ko smrklje iz nosa, pa onda skuzis zasto pustaju noktic na malom prstu... a neki dan sam skuzila jos nesto. nikad se ne voziti na prednjem sjedalu u taksiju. mnogim kinezima (a posebno je popularno medju muzjacima) zadnja je fora ne prati zube. znate kako takvi zubi izgledaju nakon mjesec dana zvakanja nudli, tofua, koncastog povrca, kokosjih kostiju i pseceg mesa, meda, soja sosa, soli proizvedene u nekom nuklearnom postrojenju i jeftinih gruzijskih cokoladica? naslagano. uz svoje imaju jos jedne zube koje valjda nakon isteka mjesec dana sastruzu s nokticima i... ok, taj dan mi je stvarno trebao prijevoz, vani sam cijeli dan, s gramom rize u zelucu i na hladnoci bez pidjamice ispod hlaca, trazim neki faks u dijelu grada koji jedva da postoji na mapi, a faks jos manje, i pada mrak, a cini mi se i neka ledena kisa, al ne osjecam vise nista. i sjedam sretna u taksi, jer nije ga lako ustopat u ovo doba dana i toplo je unutra, i bas se pocinjem otapat i sad cu se lijepo zavalit i..., i u taj tren moj fora taksista nesto prozbori i u trenutku mu vidim zube i cujem mu zube i ti zubi zaplesu do mene i sav je jedan veliki zub. i vidim sve sto radi, ima noktice, naravno, i sluze mu naravno za rolanje grudice iz nosa, pa gledam di ce s tim, zaljepit na hlace, na volan, na staklo, na zmigavac, ne znam, usli smo u neki tunel pa sam izgubila sliku na tren i loptice vise nije bilo, al imao je puna usta pa ih je htio ispraznit, pa di ce sad s tim, otvara prozor, prazni usta, nos, grlo, bronhije, od kuda je to doslo iz njega, pitam se... a ja gladna, barem sam bila, nakon toga... nakon toga jasnija mi je bila jos jedna stvar. ima divna recenica u klasicima taijia, "... pravi majstor svoju energiju vodi iz peta... " ako je tome tako, ovaj moj fora taksista pravi je pravcati majstor. judi moji, a da je samo on, kina ih je puna sto jos reci, uzivam, cujemo se nakon povratka iz yangshuoa, jer na zalost taiji teta me je doslovno shvatila pa cu vjerojatno spavat vani pod zvijezdama, s kormoranima i kornjacama, al mozda su i oni vec tamo negdje na pjescanoj obali rijeke otvorili internet centar " cyber fish ". ko ce ga znat, nisu te kineske zivotinje zabadava tako velike... putujte... pipajte... putopipajte k.

Treba bi vec imat papiric, sta i kako

ovo si ti isto rekla ka i ja samo zamotano u bljestavi papiric i crvenom masnicom

danas sam kao i inace isla u grad. i clan moje obitelji mi je dao 50 kn da mu uplatim loto 7/39 i bingo. i ja sam dosla u postu i kad sam vidjela sve te ljude koji placaju.... jednostavno mi se zavrtilo. doslo mi je da onih 50 kn stavim sebi u guzicu samo da ne uplatim to sranje. da se razumimo. oooooooogroman sam protivnik uzaludnog trosenja novaca na stvari tipa: bilo kakve igre na srecu, china shop, sve po 4,6,12 i neki drugi parni broj, postole sa pazara, konzum robu, cigare i bilo koja ovisnost. mozete rec da sam bahata ili snob ali ja jednostavno ne shvacam ljude koji daju pare na gluposti. znam neki ljudi nemaju para za kupiti majicu u nekoj fancy butigi (ni ja ne kupujem tamo) ali mislim da nam je pazar skroz dovoljan za odjecu a ipak nesto valja mislim da ljudi novac trose bez veze i cesto neplanski. ne kazem ja da se ne smi nekada udovoljiti samom sebi ali da ja svaki dan trosim po 13 - 26 kn na cigare. pa ej ko je ode lud? tako da kad sam dosla do te poste zgadio mi se zivot. ljudi daju novac za jedan papiric koji ce 70 % baciti a 29 % njih ponovo kupiti bez utrosenog novca. nikad nisam kuzila ko posjeduje lutriju i koji je profit od njen. ali uvijek sam znala da je to cisto bacanje novca i da ' ' sreca ' ' koju moj clan obitelji prizeljkuje nije ista sreca kao i ono kad dobijete barbiku koju ste tili, i ono na bozic kada se svi okupimo i pjevamo bozicne pjesme.. otkud pravo ljudima da dvije posva razlicita dogadjaja zovu istim imenom. sto ce ti sreca na lotu kad je nemas u zivotu. istina u ovom svijetu ako imas novaca sretan si ali gdje je nestala ona unutarnja sreca koja nas grije u najhladnijim zimama i najusamljenijim trenucima....? i sta je najgore sreca na lotu nije nikakva sreca: to je puka slucajnost potrefio se 0.0.... % neki broj koji si ti zaokruzio. nikada necu uplacivati loto pomislite samo da i ako dobijete loto koliko % ce to pokriti onog iznosa kojeg ste prije uplatili? ali skidam kapu onom koji je tu igru izmislio jer sigurno se valja/o u lovi. ali nece u mojoj:)

Dobro, vi ste vec na zhlici, ali recimo moje kolegice koje su u ono vrijeme, kao i ja, prakticirale miksanje i bochicu, bar onu naveche, kad su vec preumorni za zhlicu, rjeshile su problem umatanjem boce u neki veseli papiric, da ne skuzhi BOJU onoga u bochici.

sunit vs siti ja sunit bosnjo brat mi veci onaj iz sjeverne koreje nego ona bradata stvorenja iz arabije koja ubijaju djecu muslimane, jedu organe ej svi ti sto podrzaju amere i zidove to su ljudi kupljeni za neki zeleni papiric za tzv, dolar.. najgora raja koju sam poznavao, ona raja bez imalo mozga koja nemaju vjere, koja cak i fatihu nisu znali proucit, koji su psovali boga na svakom koraku, sad su neki radikalni muslimani, unistili su neku nasu tradiciju kako smo mi vjerovali itd i mnogi su presli zbog love a neki zbog srebrenice i osvete, znaci nadju ti najbolniju tacku kroz koji je tvoj narod prosao, iperu ti mozak i postajes ono sto oni hoce, moras se nekako razlikovat od drugih, jbg prikaži cijeli komentar

Kum Na dan utakmice najdragocjeniji papiric je listic mog kuma Igora.

Ja sam od gina dobila ko neki mali papiric za prvo mirovanje (kasnije kopija trudnicke za drugo mirovanje - jer sam u medjuvremenu radila) di je pisalo da preporuca mirovanje.

Taj papiric sam odnijela (ili stranicu trudnicke iskopirala) opcem doktoru.

kukljice, cinjenica je da su nasi ljudi u svijetu iskazali kao vrijedni i kulturni, medjutim, sve je to i bio nuzan uvjet da bi ih te kulturne i pravne sredine asimilirale kao svoje ravnopravne gradjane. medjutim, dok oni savjesno postuju zakone, moralne i kulturne uzuse tih sredina, te im npr. nikad nece pasti na pamet da na ulici odbace papiric ili opusak, prelaskom na bregani mnogi ce u voznji isprazniti punu automobilsku pepeljaru opusaka po cesti, ili ce u svom selu bez ikakvih dozvola graditi cardake i kule? zasto? zbog toga sto je temelj svakog morala u postivanju zakona, pa u drzavi u kojoj ne postoje zakoni ili koja ne sankcionira njihovo krsenje.. imamo to sto imamo. nekad su i nijemci bacali otpatke po ulicama, medjutim, kad je drzava uvela zakon po kojem se to kaznjavalo i sa 500 maraka, te se to i provodilo, slijedece generacije su odgajane da to ne rade, tako da bi danas u njemackoj slobodno mogli ukinuti taj zakon, a opet bi rijetki bacali te otpatke po ulicama.

Priznajem.. jako malo.. ono ne bacam otpadke na ulicu i to ali rijetko cu se sageti i uzeti papiric sa ulice i ubaciti u kantu...: D

Samo kad mene ulovi inspiracija onda bi da mi naruceno preko weba dofura city express u roku tri i pol minute, a ne da mi postar HP ostavi papiric s kojim moram u Branimirovu poštu za tri tjedna;) Vidim da imate jednu " ljilja-vokic-type " seficu... (apsurd 08.11.2007., 15:42:58)

Tusnuo je neki Papiric izmedju Kamenja za padnog Zida?

I stalno vadit i gledat papiric da ne bi slucajno propustila bus.

Negdje na putu zagubio sam papiric sa brojevima ili si ga ti namjerno oprala s nasim prljavim vesom kojeg uspjesno skrivamo od prijatelja i poznanika.

Na kraju ce tvoje povrce biti izvagano na onoj pretpotopnoj vagi sa utezicima, nema sanse da vidis da li te teta mozda prevarila, a cijena ce kao i na siru biti tajno rucno izracunana i rucno upisana na mali papiric koji ce teta na blagajni desifrirati po nekom cudnom algoritmu koji nikome nije jasan osim osoblju trgovine....