iste sekunde kako je pročitana oslobađajuća presuda, počela je okestrirana skladba ponovnog nabijanja kolektivne krivnje, jer, možda ante i mladen nisu krivi, ali tko je onda? u tome, ovaj članak, nažalost, nije usamljen. u hrvatskoj uvijek netko mora biti kriv. ako se i nađu krivci za ovih 214 žrtava ili onih 897.776.144 koje su pobrojali razni " civilni aktivisti ", savo štrbac i slična srbadija, ostat će visiti u zraku sljedeće pitanje: a zašto niste to napravili odmah? kada se odgovori i na to pitanje, i na sva sljedeća pitanja, uvijek ostaje vučje pitanje svih pitanja: a zašto, ti, janje, meni mutiš vodu? da bi se hrvati prihvatili posla osude krivaca u svojim redovima, prvo bi im, kao " malom, neukom i nezrelom narodu " trebalo ukazati na osude krivaca u redovima velikih kako poslije drugog svjetskog rata, tako i poslije gotovo svakog rata nakon toga. sve drugo je pokušaj biti papskiji od pape, a to znamo da nije moguće. i uzgred, hrvatski ustav ne poznaje institut nevinosti nego nedužnosti... niti se može biti " u perici " nego " s vlasuljom "...