Tako smo eto saznali, da Josipovićeva žena ne zna staviti broš koji nosi neku poruku (a neke drge žene to bogami znaju), da njegova djevojčica nosi čarape s uzorkom (što valjada nije ok) na inauguraciji, da Josipović ne zna govoriti već da dosadno čita (normalno za sveučilišnog profesora, koji od govorenja živi), da se na inauguraciji pjevalo smrtno-ozbiljno Črn-bel (a mogao je bar i Bare, ako ne i poželjni Thompson), da Josipović nije spominjao eksplicite u govoru majku, Dalmaciju, ali bogme ni Srbiju i tralala (kao i milijardu drugih stvari, npr. transcendetalnu meditaciju), da nije nadahnjivao, izvikivao mobilizirajuće parole, da je bio predug, da na pozornici nije bilo hrvatske ni predsjedničke zastave (već samo ona izdajnička SDP-ovska crvena kocka s neba), da nije paradirao s predsjedničkom lentom i td.