boli mene kurac za vaše agente, niste svjesni šta van se u vlastitoj grupi dešava, pišete odi u engleskoj u zagrebu većinu stvari krivo, pa onda neko piše o korenici da je to bija obraćun jezgri, šta nema veze s pameću. masu krivih stvari, nepotrebnih. posebno kad vdin ove mulčiće iz splita od 18 godina i 1 šibenik i možda zagrebon kako sve znaju dođe mi muka. ne triba svak sve znat, šta je đir ispast ode veća ćunka, jel? pa ljudi nemojte visit po cile dane na jebenom interentu, nosi đava oči, vrime, a i novce. niko ne dobija bitku na internetu. i ovo za agente, pa to je največi problem torcide bija, to zna svak ko ide i sudjeluje kako-tako u radu grupe, koliko je samo ljudi izbaćeno i nemaju pristup klub a još se drže torcidom. i neko stavlja sliku tajnika s parama zamraćenu, i sprda se stin? za bojse me boli kurac, a mi možemo molit boga da se ne događa ono šta se događalo preuzimanjen kn od zadnje garniture. tek toliko. pred nama je kup, dvi utakmice s purgerima, grafiti se rade svugdi a vi drkajte po netu. 3,5 se gaće paraju.

Bezglasne munje paraju tamno kvarnersko nebo.

Kako se vrijeme poroda sve više bliži, njezine kontrakcije proizvode smrtonosne energetske valove koji paraju igrin svijet te dovode do određenih rupa u dimenziji.

Uostalom, ni najdalekosežnije rimske vizure ne paraju vertikale tvorničkih dimnjaka, a svod ponad pinija što obrubljuju brežuljke kao da je preliven vječnim plavetnilom.

Oh oprostite vaša napuhana visosti, no teško je ne motat vam se oko nogu naime vaše zločestoće i bedastoće izazivaju da se na njih odgovori (što vam je i cilj da možete sipati svoje pravedničke tirade) a nemoguće je doseći te visine koje samodopadni pravednici paraju nosom.

Nabrušeni naslovi doslovno paraju: Mihajloviću i Karadžiću (predsjednik Saveza, nap. a.), marš iz Srbije Miha, ti si bruka Srbije, Vređali ih već na aerodromu Vrištalo je s naslovnica i: Najava pokolja: navijači kreću u Skoplje u obračun sa Šiptarima Vjerojatno ih neće pozvati u Bruxelles na preuzimanje nagrade Širenje tolerancije, no oni zbog toga sigurno neće suzu pustiti.

Zvukovi milijuna automobilskih truba i ljudi što se nadvikuju jedan s drugim paraju uši.

Mračnu noć paraju reflektori i osvjetljavaju put prema zelenoj površini na dnu arene, prema jedinoj svijetloj točki u velikoj i teškoj noći koja odlučuje.

Sliku donedavno tužne i mrkle noći para huk, paraju oči koje traže drugo hrabro i sretno srce.

Sve ove akcije zajednički su nazvane Dok našim nebom paraju avioni - mi smo prazni.

Je li ulaziš noću u grobove, ideš na crne mise i iživljavaš se nad svetim stvarima, a riječi MIR, DUH SVETI, ISUS KRIST, MAJKA BOŽJA, MILOSRĐE.... paraju ti dušu i unose nemir.

Prolazeći kroz metropolu, nebo paraju gradjevinske dizalice, ako ste u autu-pazite da se ne sudarite s mješalicom ili bagerom, ako pješačite-pazite da se ne upadnete u kakav kanal.

Vezani su uz zemlju pa su s obadvije noga na njoj i ne paraju nosom oblake.

Dok je političkih podmetanja sa svih strana i političara koji " nosom paraju oblake " ne treba se nadati dobrom.

Ukućani najprije razbijaju namještaj, zatim paraju odjeću i knjige, a potom prelaze na uništavanje gramofonskih ploča.

Nadamo se da će doći vrijeme i ukazati se prilika otići i na njih i donijeti nove nezaboravne trenutke radosti i užitka gledajući uspavane zelene doline pod njima i nove magličaste vrške koji paraju nebo i na kojima spavaju oblaci, sjećajući se da smo na nekima od njih već bili, ili da ćemo na neke uskoro

" Lako tebi ", rekla sam, " nemaš muža, ne živiš u traumi, pogladiš Papin kip, pustiš suzu, opustiš se, nemaš ni kuću, ni Rosenthal vazu, ni lijepe stolice, ni kristalni stolić, nikad nisi vidjela Lago Maggiore i Isolu Bellu, tamo djevojke prodaju nakit za sitnu lovu, crvene i bijele i ružičaste kamelije paraju nebo, parkovima šeću b i j e l i paunovi, negdje smo vidjeli Karlov kip.

Cijeli život gledamo kako se paraju partijske i stranačke članske knjižice i iskaznice.

Svakodnevni predmeti u sobi Anselma Tumpića vrše istu funkciju: paraju veo navike, remete odnose između umjetnosti i života, s lakoćom pokazuju da je bit stvari u njihovoj površini a ne obratno, i da je na nama, samo na nama, da je uzmognemo naslutiti i u nju prodrijeti.

ma daj, uši paraju na tv sa skoro svakom riječi krivo naglašenom...: s: D

Svaki ljubitelj Formule 1 zna koliko adrenalina sa sobom donosi ovaj sport kada u utrci imate sveukupno 17760 konjskih snaga koje puna dva sata paraju stazom.

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

I manita Iva Buljanova zna da je redukcija kad mrtva čovika paraju, da po drobini vide od čega je prominijo.

Poser broj jedan, ljudi u studiju se paraju od smijeha, što je dobro, nadam se da se i gledatelji zabavljaju, baš me briga što sam glup.

Ponoć se približava, Nova će godina nastupiti za koji tren i krećemo prema mjestu sa kojeg odjekuje glasna glazba i pjevanje mnoštva: doček na otvorenom se razmahao, petarde pucaju, svi su mahniti, vrište, brodovi paraju noćni i vlažni i hladni zrak sirenama, sve se komeša: prve sekunde Nove godine nastupaju

... sad se pitam da li je jedna od tih munja što paraju nebo nami jenjena meni, i izazivam je: udri kurvo, više mi ne možeš nauditi, ali uskoro sve utihne, sunce ponovo sija, mi se vraćamo u baštu, nas tavljamo se keseriti, ja pitam Nijaza: " Znaju li tvoji kući da ti pišeš? "

U svakodnevnom obavljanju naše dušobrižničke službe katkada nam paraju uši sumnjičenja što dolaze od duša koje su gorljive u revnosti ali nemaju dovoljnog osjećaja za razbor i za pravu mjeru.

Voda u zaljevu je manje slana nego u moru zahvaljujući mnogobrojnim rječicama i potocima koji se sa planina, čiji vrhovi čini se paraju nebo, slivaju u more.

Ovih dana tri plovila su stigla i već su u punom pogonu škole veslanja i već svakodnevno paraju morsku površinu lučice Spinut.

Visoke litice iznad mora paraju plave visine.