ja ga nekak kuzhim. meni je, od kad mi se raspo brak prije tri godine, nemoguche zaljubit se. a fakat bi htjela. ne da nekaj ochu isforsat nego mislim da sam bash stvorena za bit pol dvojca:) tipa, volim izvodit sitne romantiche bedastoche, volim se ljubit, fali mi kad imam neki lijep dozhivaljaj da ga podjelim s nekim, fali mi i kad mi je tesko... onak kad vidim dvoje da se drzhe za rukice bash mi bude toplo oko srcheka. mislim imam ideju o tome da bi voljela nekog pored sebe. ali kad god dodje do toga ja kidam naljevo, nadesno ili u bilo kojem dijametralno obrnutom pravcu. kak sam sklona samoanalizama i to u svim moguchim varijantama i paralelnim svemirima svashta mie dolazilo ko odgovor zake je tome tak. al josh si nisam ponudila ni jedan odgovor koj bi me uvjerio da je pravi.