Banke, shvatili ste, žive u paralelnom svijetu, i mogao bih se kladiti, iako nikad neću saznati, da i u tom svijetu postoje bajke - divne, tople televizijske bajke za bankare, poput one divne u kojoj neka europska banka, slomljena u vihoru krize, recesije i svih onih strašnih riječi iz Dnevnika, dođe na rub propasti, godišnja bilnaca je u minusu, stopa adekvatnosti kapitala ispod propisanog minimuma, a državna naftna kompanija joj je pobjegla u neku kinesku banku, i u kojoj na kraju sa skratim priču završi u raju za bankare, maloj, šarenoj arkadiji na jugoistoku u kojoj ne oporezuju dividende.