@domoljub, slažem se u načelu s istaknutim principom demokracije (jer većina izabranih pokazuje se ne samo smjenjivim, nego je na kraju upitan i smisao njihova izbora:))), ali mislim da pri tome nije tek puki izuzetak koji bi potvrdio to pravilo slučaj Franklina Delana Roosevelta: njega su četiri puta birali upravo zato što ga je većina smatrala nesmjenjivim i to vjerujem da ćemo se složiti s pravom (u onom kontekstu, barem) na koncu, nije niti demokracija neka sveta krava (reklo bi se idol:))); ali svakako, @semper, da u današnjoj demokraciji politika biva tek žalosnim paravanom kapitala, ali još uvijek teško se dešava da će neki Danac izbjeći u Senegal, a obrnuto jer, pored nekoliko uspješnih primjera (sjetimo se još i Pasqualea Paolia, npr.), čovjeku čisto blisko srcu bude iskreno zagovaranje neke bumo rekli meritokracije, elitokracije, što li, samo što ostaje nejasno kako ustaliti da se to zdravo tkivo znalaca regenerira na račun podobnih na koncu, potpuno se slažem sa tvrdnjom o prirodnom tijeku stvari kao žalosnom pravilu političkog kraja, ispod Sutle i Drave na jug kao da raja idiotom smatra onoga koji sjaše doborovoljno iz sedla, a ako ga još i smijene, kao što pokazuju suvremeni primjeri crno mu se piše bojim se da su sve zemlje za koje bismo rekli da su perjanice demokracije do toga stanja dolazile dugim i ustrajnim ponavljanjem istih pravila igre kroz stoljeća.. druge nema do priznati da su naše generacije tek topovsko meso u ovoj zemlji i u toj priči