Za razliku od pontijačke groznice, većina slučajeva legionarske bolesti zahtjeva hospitalizaciju i što hitniju primjenu parenteralne antibiotske terapije.

Oni služe za davanje lijekova i parenteralne prehrane, invazivno mjerenje tlaka, uzimanje krvi za pretrage i davanje lijekova.

Osnovni koncept suvremene parenteralne prehrane opisan je 1945. Parenteralna prehrana je način supstitucije organizma vodom, energetskim supstratima (glukoza i lipidi), kao i svim drugim hranjivim tvarima krvožilnim putem (elektroliti, elementi u tragovima i vitamini).

Čimbenici koji utječu na nastanak pothranjenosti ili je pogoršavaju tijekom liječenja su: loša procjena stanja uhranjenosti, manjkavo bilježenje visine i težine bolesnika, nedovoljno prepoznavanje i uporaba biokemijskih pokazatelja kao biljega stanja uhranjenosti, česta izmjena bolničkog osoblja tijekom dana, proširena odgovornost za bolesnika, manjkava kontrola unosa hrane, izostavljanje obroka zbog dijagnostičkih zahvata, produljena primjena neodgovarajućih oblika parenteralne prehrane (nedovoljan unos kalorija, ali i osnovnih nutritivnih supstrata), neznanje ili neupućenost u mješavinu vitaminskih i drugih nutritivnih pripravaka, uporaba neprimjerenih pripravaka za enteralnu prehranu putem sonde, nepoznavanje specifičnih potreba kod pojedinih bolesti ili ozljeda, zanemarivanje perioperativne prehrane, nerazumijevanje ili nepriznavanje uloge prehrane u prevenciji i oporavku u infektivnim stanjima (prevelik oslonac na antibiotsku terapiju), odgođena primjena kvalitetne nutritivne podrške (terapije), bilo kao potpune parenteralne ili enteralne prehrane, te nedovoljna suradnja liječnika i dijetetičara.

Glavna uloga Centra je promoviranje parenteralne (infuzija) i enteralne prehrane (unos hrane u obliku praha ili tekućine), te razvijanje svijesti o potrebi kvalitetne prehrane u bolnici, na svim aspektima od posebnih dijeta do normalne prehrane.

On se nakon peroralne primjene resorbira djelomično, a nakon parenteralne vrlo dobro.

Farmakokinetika Nakon parenteralne aplikacije Noramin - a, metamizol se brzo resorbira (biodostupnost gotovo 100 %).

17. pravo pacijenta da mu na samrti bude pružena njega koja čuva njegovo/njezino dostojanstvo te pravo na pastoralnu njegu i druge duhovne usluge (svećenik) 18. pravo da pacijent i njegova obitelj budu upoznati s pravilima i propisima koje se odnose na ponašanje u bolnici (npr. vrijeme posjeta, informacije i sl.) 19. pravo pacijenta na međusobnu razmjenu iskustava (pacijenti s istim dijagnozama u istoj sobi osjećaju se sigurnije izmjenjujući iskustva i znanja) 20. pravo pacijenta da aktivno sudjeluje u zdravstvenoj njezi (poticanje samostalnosti) 21. pravo pacijenta na sigurnost i tajnost osobnih i medicinskih podataka 22. pravo pacijenta na informaciju o dijagnozi bolesti (Ca cerebri) jer je to jedino jamstvo za mogućnost sudjelovanja u odlukama o vlastitom životu 23. pravo pacijenta da se u svakom trenutku može obratiti glavnoj sestri Odjela i liječniku koji ga vodi. 24. pravo pacijenta na sigurnu pripremu i podjelu peroralne i parenteralne terapije uz krevet bolesnika, te pismenu arhivaciju u listu terapije koju radi medicinska sestra. 25. pravo pacijenta na informatički sustav liječenja-BIS - integralni sustav koji podržava sve primarne bolničke procese a) upravljanje podacima pacijenta b) podršku u liječenju c) obavijest o financiranju i obračunu usluge d) podršku u odlučivanju i upravljanju bolnice

Liječenje se sastoji od davanja kisika, vlaženja prostora, sukcije sekreta, parenteralne hidracije, a lijek izbora je makrolidni antibiotik.

Većina kirurga u Sjedinjenim Američkim Državama rabi peroralne i parenteralne lijekove u pripremi za kolorektalne operacije.

Kako se to najčešće javlja kod primjene penicilinskih antibiotika, naročito kod parenteralne upotrebe (intramuskularno, intravenozno), upravo je kod primjene penicilina prisutan poseban oprez.

Biotin (vitamin H): Pomanjkanje je vrlo rijetko vidljivo, i to nakon dugotrajne parenteralne prehrane.

Kodein uzet oralno zadržava 60 % svoje parenteralne aktivnosti, suprotno morfiju.

Djelatnost: Na bolničkom odjelu zbrinjavaju se bolesnici s akutnim i kroničnim bolestima gastrointestinalnog sustava, akutnim i kroničnim bolestima jetre i gušterače, poremećajima prehrane, kroničnim zatajenjem crijeva i potrebom potpune ili djelomične parenteralne ili specifične enteralne prehrane.

Od 1991. godine, kao prvi u Republici Hrvatskoj pri Odjelu je organiziran tim za zbrinjavanje djece na parenteralnoj i enteralnoj prehrani, čime je omogućeno sustavno provođenje parenteralne i enteralne prehrane na Odjelu, ali i kod kuće za djecu koja nakon otpusta zahtijevaju daljnu, najčešće višegodišnju parenteralnu prehranu.

Nedostatak je češći i kod dugotrajne parenteralne prehrane, te u starijoj životnoj dobi.

1. bolnički krevet je pokretan na kotačima, prilagodljiv u svim položajima, mogućnost podešavanja uzglavlja i podnožja, te podešavanje visine kreveta (sprječavanje padova i ozljeda) 2. stolić za hranjenje s mehanizmom za kočenje i podešavanje visine 3. pokretna kolica pripremljena za pripremu i podjelu parenteralne terapije 4. ormari za priručnu apoteku (koji nisu nadohvat bolesnika)

Primjena terapije, uključujući parenteralne, najčešće je u potpunosti u obvezi medicinskih sestara, terapije koja se često ordinira telefonski i sl.

Povećana je i potrošnja parenteralne terapije (analgetici, sedativi, neuroleptici, antibiotici, infuzijske otopine) zbog velikog broja terminalno bolesnih.

Parenteralne vakcine pretežito potiču sustavni imunološki odgovor umjesto da stimuliraju lokalnu (crijevnu) proizvodnju sekrecijskog IgA (Husband, Vaccine 11:107, 1993) i mukoznu staničnu imunost (Stokes i Bailey, Regional Immunol. 6:382, 1994) radi aktivne zaštite odbijene prasadi od kolibaciloze.

3) Farmaceutska djelatnost/FAR /: djelatnost u FAR odvija se u dva radna procesa: 1. proizvodnja infuzijskih otopina i parenteralne prehrane i 2. proizvodnja medicinskih proizvoda.

Brzo se resorbira nakon oralne/parenteralne primjene.

Za razliku od pontijačke groznice koja se povlači sama od sebe, većina slučajeva legionarske bolesti zahtjeva hospitalizaciju i što hitniju primjenu parenteralne antibiotske terapije.

Odjel otopina Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu (HZTM) proizvodi i priprema parenteralne proizvode/pripravke (od otopina za infuziju i koncentrata elektrolita za infuziju do parenteralnih lijekova za ciljanu individualnu prehranu neophodno potrebnih visoko specijaliziranom dijelu zdravstva).

Recentno publicirane ESPEN-ove smjernice za primjenu parenteralne prehrane u gastroenterologiji definiraju situacije u Crohnovoj bolesti kad je nužna istodobna primjena enteralne i parenteralne prehrane.

Komplikacije enteralne prehrane Komplikacije enteralne prehrane su česte, ali ne i tako složene kao komplikacije vezane uz centralni venski kateter i primjenu parenteralne prehrane (Tablica 4).

Postupak intradijalitičke parenteralne prehrane može se provoditi tijekom hemodijalize tri puta tjedno, a najčešće se rabi mješavina lipida (50 g), hipertonične glukoze (125 g) i aminokiselina (40 g).

Pomoću intradijalitičke parenteralne prehrane može se postići bitno smanjenje katabolizma bjelančevina i poboljšanje prehrambenog statusa dijaliziranih bolesnika.

Bolest vodi ka trajnim neurološkim oštećenjima ukoliko se ne primjeni terapija, a sastoji se od doživotne parenteralne primjene kobalamina.

Ako bolnička ljekarna izrađuje za potrebe svojih odjela parenteralne otopine obvezna je osigurati dodatni izdvojen prostor koji u pogledu prostora, opreme i djelatnika udovoljava zahtjevima dobre proizvođačke prakse.