Nemilosrdno eksploatirajući krizu vlasti u Americi, Sjeverni Vijetnam - ovaj put lišen straha od bombardiranja - pokrenuo je brzu ofenzivu na Južni Vijetnam, anektirao ga i stvorio novu komunističku cjelinu, a pariški sporazum, koji je Kissingeru i Duckyju donio Nobela, nije mu za to bio savršeno nikakva prepreka, i pretvoren je u hranu za proučavatelje političkih arhiva.

Postoje tumačenja da je taj prijedlog stvoren da bi se spriječili daljnji sukobi između Francuske i Njemačke, ali najbitniji je rezultat: 18. travnja.1951. potpisan je Pariški sporazum kojim je stvorena Europska zajednica za ugljen i čelik, koja je preteča današnje EU.Ta zajednica, poznata još i pod nazivom Montan unija, imala je 6 članica: Njemačku, Francusku, Italiju, te zemlje današnjeg Beneluxa (Belgiju, Nizozemsku i Luxemburg).

Pozivajući se na Pariški sporazum, SAD su pokušale izvršiti vojnu intervenciju 1961. (iskrcavanje u Zaljevu Svinja), koja je bila neuspješna.

Iako takvo rješenje nije zadovoljilo nikoga, oba su parlamenta ratificirala Pariški sporazum.

Vijeće je prestalo postojati 20. lipnja 1815. Pariški sporazum od 30. svibnja 1814. proglasio je sve njemačke države neovisnima.

U skladu sa planom da se podijeli Republika Bosna i Hercegovina u Generalnom okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini, koji je zvanično potpisan u Parizu u decembru 1995. (u daljem tekstu Pariški sporazum ili Dejtonski sporazum), Srebrenica i njen narod su bili žrtvovani.

Pariški sporazum i Republika Srpska uspostavljena tim sporazumom je izgrađena na genocidu počinjenom u Srebrenici.