Najčešća lokalizacija je subkortikalna bijela tvar u cerebralnim hemisferama, a najčešće su zahvaćeni temporalni (31 %), parijetalni (24 %) i frontalni režanj (23 %).

Rezultati su pokazali da su za to zaslužni temporalno-parijetalni i frontalni korteks mozga koji su inače odgovorni za integraciju osjeta dodira i vida.

Kortikalni simptomi To su: parijetalni sindrom (obilježavaju ga poremećaji senzibiliteta, mišićne distrofije i poremećaji vida), okcipitalni sindrom (poremećaji vida, halucinacije i iluzije), rolandski sindrom (paralize gornjih ili donjih udova) i frontalni sindrom (poteškoće s ravnotežom, poremećaji govora, mokrenja i koordinacije pokreta, te psihičke promjene).

Kora mozga dijeli se u četiri režnja: frontalni (čeoni), parijetalni (tjemeni), temporalni (sljepoočni) i okcipitalni (zatiljni) režanj.

To su tjemeni (parijetalni) režanj, koji je odgovoran za pojimanje prostornih odnosa, vizualnu obradu i logiku, i žuljevito tijelo (corpus callosum) koje prima i spaja informacije o objema stranama tijela.

Kod muškaraca parijetalni korteks, koji pomaže prostornoj percepciji te amigdala, u kojoj se izaziva borba, pokriva veće područje što znači da će muškarci vjerojatno brže osjetiti opasnost i na nju brže reagirati.

J.: Zbog toga što postoje dva lista pleure, visceralni i parijetalni između kojih dolazi do stalnog mehaničkog trenja i dodira.

Angela Sirigu iz Centra za kognitivnu neuroznanost u Bronu (Francuska) kaže kako postoji specifična regija u mozgu, parijetalni korteks, uključena u svjesnost pokreta.

Područje mozga naziva inferiorni-parijetalni lobule (IPL) je obično znatno veći u muškaraca, pogotovo na lijevoj strani, nego u žena.

Od trbušne aorte također odlaze parijetalni i visceralni ogranci ali za organe trbušne šupljine.

Parijetalni korteks pomaže integrirati senzorne informacije, te doprinosi tjelesnoj koordinaciji i jezičnoj obradi.

Parijetalni korteks, koji je uključen u percepciju prostora i ravnoteže, veći je u muškaraca.

Harvey nije našao ništa neuobičajeno na njegovom mozgu, ali 1999., u novoj analizi koju je uradio tim sa Sveučilišta McMaster, otkriveno je da njegov tjemeni operkulum nedostaje i da je, kao kompenzacija tome, njegov donji parijetalni režanj 15 % veći nego što je normalno. [ 31 ] Donji parijetalni režanj je odgovoran za matematičko mišljenje, vizualnu spoznaju prostora i slikovito prikazivanje pokreta.