Mirela Š Je, ja tu parkiram svaki dan ispred Kamenskog, koma mi je... a ne usudim se prići i pitati ih jel im što treba i kako bih mogla pomoći... prije otprilike sat vremena

Odlučno, pedesetak metara dalje od male banke parkiram skuter i zadržavajući crnu kacigu na glavi, dobro će poslužiti za kamuflažu, krećem u akciju.

Moj čovjek i djeca su bili u Dubrovniku, meni istekao godišnji koliko su mi dali, parkiram auto koji treba registrirati.

Kada god mogu napravim upravo tako zavalim se u stolicu, koljenima podbočim naslonjač ispred sebe, parkiram si laktove na ručke, ako su obje slobodne to je premija, čekam da počne projekcija.

Što se tiče parkiranja, tu sam fer i nikad ne parkiram nepropisno.

Kako je automobil na susjednom parkirnom mjestu bio vrlo ' komotno ' parkiran, nije mi preostalo drugo nego da parkiram na način da je moj automobil možda desetak centimetara ušao u parkirno mjesto za invalide.

Uz to, cini mi se da se ta tvrdoca ponekad mijenja i sama od sebe, navecer parkiram auto, ujutro ga upalim i kao da sam sjeo u neki drugi auto što se volana tice.

Mada mi ni to nije greda, u autu imam aktivan Access Point vezan na VIPov internet s paketom 10 Gb, tako da gdje god parkiram, (povoljan) pristup netu nije problem.

Zaputim se ja tamo, parkiram se nadasve nebulozno, taman nadomak paučine, ali nema veze.

Tata je sjeo pored mene u automobil i po tadašnjem shvaćanju mlade vozačice maltretirao me da bezbroj puta bočno parkiram, da bezbroj puta na uzbrdici krećem bez upotrebe ručne kočnice.

ne vezano uz temu, živim nažalost uz jedan turbofolk klub, i tako jednog petka ja parkiram auto oko 3 u jutro dolazeći iz nažalost jednog od rijetkih urbanijih klubova u gradu (jabuka) kadli matija ulazi sa svitom na narodnjake: confused: ja: " sutra ću na internetu provalit priču da si bio na narodnjacima " (iz zajebancije da vidim odgovor, ima tome više od kuke dana) matija i svita: " neeeeemojjjj pliz, tu nam je najbliže za popit cugu bla, bla... ": rolleyes: napuhana, egoistična seljačina na kvadrat

kada već ti i tebi slični pričate o profitabilnosti Pelješkog mosta (usput, a tko je uopće traži?) zašto ne započnete priču tipa, a gdje je uopće profitabilnost ceste na kojoj svakodnevno parkiram auto ispred moje kuće/zgrade?

misty@ misty@ već sam prošao u onom režimu pitanje porijekla imovine.. a pusti zadrića@ i njegove pisme.. ja ti se samo malo šire koristim licentia poeticom ali ako štogod trebaš, znaš da naših svugdje ima.. raspitat ćemo se.. ha.. ha i nikad ne parkiram na travu. imam široke gume naglasak je na Širokom

Ja ti osobno ne parkiram ni sa jednim kotačem na nogostupu, ako nije izričito dozvoljeno, a osobno bi kaznil svakog na hodanje i to mjesec dana, a onaj ko stoji sa četri kotača na tom istom sa tri mjeseca.

A što dalje, gdje da se sad parkiram?

Pa poštujem propise, parkiram i vozim prema zakonima i poštujem institucije ove zemlje.

Problem je sljedeci: Prije petnaestak dana navecer parkiram auto pred vikendicom sasvim normalno, dakle kao i obicno.

pa rat u iraku... da meni daju zapovjedništvo... jednim danom tjedno (ne istim) zaprašivanje jakom dozom LSD-a... zamisli ti taj nered... možeš li uopće pojmiti što bi se dogodilo u Baghdadu na kolektivnom tripu... a onda ih sutra zaprašim sa nečim što izaziva blagi ali stalni svrab... pa dan pauze i onda milijardu tableta po 100 mg čistog MDMA, Ecstasy ali pravi pravcati, maksimum instalirane sreće koju ljudsko biće može ostvariti... pada kao grad... i taman kad ih počne lupati depresija od come-downa, parkiram im deset tisuća cepelina na 500 metara visine i puštam im ' Final Countdown ' od sweet-metal grupe Europe iz sve snage dva dana da ne mogu spavati... onda opet LSD, pa dan iza PCP pa dan iza DMT... pa da vidimo tko bi više ratovao... tako bi popustili na živce da bi zadavili svakoga tko bi ispalio jedan jedini metak, a ne se raznio bombom...

Vozim ko musko, parkiram ko zensko

A to je parking. Oni koji me poznaju, znaju da uvik pazim di parkiram, da ne volim izazivati sriću.

I tako, u mojoj ulici nema parkinga, nego se parkira pred kuće, zgrade... i stvarno pazim di parkiram i kako parkiram.

Pred ulaz zgrade parkiram jedino ako znam da ću jako brzo opet s autom negdi otići.

A kad i parkiram, onda ostavim barem metar (srićom je moj peugeot mali, pa ni onda ne strši na ulicu) da ljudi mogu ući i izaći.

e diki, hvaaaaaalaaa: cerek: znam di je to, cesto tu parkiram kad sam u gradu: zubo: nisam bas zagledala, meni se cinilo da se kaf zove harmonija: eek:: zubo: oke, sad znam. jesi bila u suncanoj ul. u onoj bio trgovini, koja ima i catering? uvijek zaboravim uletit kad sam u gradu jer uopce ne prolazim kroz tu suncanu.. btw, super ti je taj recept s lecom i manestra s povrcem i slanutkom (slanutak obozavam), tako da ce i to nac put do mog zeluca ovih dana:)

Parkiram auto, izlazimo, zagrljeni prelazimo kroz vrt do kućnih vrata, ljubimo se dok vadim ključeve, otključavam ulazna vrata, ona se penje ispred mene stepenicama, hodajući iza nje meraklijski je odmjeravam.

Cini mi se da se to dešava kada mu je radna temperatura negde na pola od normalne, tj upalim auto (hladan je motor), sve je normalno, vozim ga parkiram, izadjem do kioska ili na par minuta pokusam da ga upalim i dešava se ono što sam rekao.

One prave bile su nekako nabildane, čvrste, široke, kvalitetne, i ove moje su kraj njih izgledale nekako jadno, kao da parkiram Stojadina kraj nove Alfe.

Drugi problem je što sam primjetio kad auto parkiram na uzbrdici, ugasim motor, ubacim u prvu brzinu i pustim kvačilo, auto nakon nekoliko sekundi počme se spuštatit u natrag.

Da ja parkiram svoje vozilo s 4 upaljena žmigavca nasred ceste i nestanem na neko vrijeme, ili bi došao pauk, ili bih dobila kaznu.

U gradu se parkiram u Bruna Kosa ili blizu stare bolnice u okolnim uličicama.