Duško je jako zahvalan kada mu se da njegov posao, a to je dovesti u red novce, štemere i represivne snage (Ćokića i njegove štemere je držao pod paskom, te Kalinića i druge), nabaviti šta treba, tu je kao buldog i terijer zajedno, dok ne rješi ne pušta, i nikako ga se ne smije puštati među kreatore, umjetnike, intelektualce, inženjere, publiku i ostalu iluzionističku rulju, iluzije se inače ruše, veliki posao pretvara u svoju suprotnost... (sjetite se kardeljističkih kvazimarksističkih tečaja kod vaših učitelja Tomca i drugih o etapama revolucije i wellnes tretmanima).