U jednom pasusu u listu Süddeutsche Zeitung, Monti izravno govori prosječnom njemačkom građaninu: Dragi Mülleru, budi siguran da, iako misliš kako lagodni život Talijana pada na tvoj teret, to nije tako.

hanibal aj ti nama sada navedi godine u kojima su zvezda i partizan drugi puta bili u ligi prvaka, pa malo pogledaj sudjelovanje maribora u europi. u prvom pasusu si napisao toliko gluposti da dalje nisam imao hrabrosti čitati. međutim dobio si respekt i slažem se od ovih likova: Respekt: aksma, Van_Persie, croconji, slavonac-co, ivan-cro, Mac316, yvancheen Slažem se: valentino92, aksma, acmilan, croconji, Domi_zg, slavonac-co, stormtrooper, marcelo, zgubiday, Mac316, yvancheen. ne znaš tko je.......... ne smijem grubo admin će me izbrisati.

Tam u onoj divnoj pjesmici Sailing, veli Rod Stewart u jednom pasusu " to be near you - to be free ".../biti blizu voljenoj osobi i upravo se zato osjećati slobodnim i sretnim... o tome treba razmšljati, tak da brak nikada nikome i nikako nije nekakva obveza... podijelila si život s nekim, ili bolje reći Život, i tu gledaš kak biti uzorita, kako ostaviti traga u svom društvu i pokazati svima da postoje velike radosti zajedništva, baš onako kako to Kerry Russel misli ili kak se zvala, a to su one žene koje vele da imaju tak dobre muževe da bi ih najvoljele klonirati i podijeliti svim prijateljicama... ovo kaj tu netko piše u komentaru - o isprepletanju čežnje i patnje, suza i smijeha, ah - to je možda OK za nekakve umjetničke brakove ili veze intelektualaca koji uvijek nešto eksperimentiraju zbog same inspiracije stvaralačke, ali zapravo su prevelike oscilacije u vezama u kojima već i djeca postoje zapravo rezultat nezrelog shvaćanja bračne zajednice.../ili sad kad imaš vojsku ovih mladih lavića i ženski koji kao da su se specijalizirali za potkopavanje tuđih brakova, kao da ne vide tisuće i milijune slobodnih osoba oko sebe.... sve je to taj život sa povišenim nervnim ili osjećajnim tonusom, a to ide iz unutrašnje, duhovne ispraznosti... pokažite kakvi ste baš kada ste u braku, koliko proizvodni, kreativni i jaki... to je još veća fora, od onog promiskuitetnog vrludanja slobodnih ljudi.../a sad kaj se tiče odvjetnice koju tip čeka sa slatkišima... hm, ako su bonbonijere od Godive, ako su buketi ruža dva metra u promjeru, ako dečko ima specijalno nadahnuće kada je pokraj nje, onda očito da mu vrijedi puno i da ga moćno inspirira, a nemre te moćno nadahnuti žena koja ne vrijedi ili je na bilo koji način smušena.

Očito da ne zna jer u slijedečem pasusu piše kako je Grizli dao odgovore na neka pitanja, ali istovreno mogu naslutiti da mu je Semke več provukao priču u koju je Goran povjerovao da je Schoch izdajica i ona " podvodna struja " koja želi preuzeti projekt.

Sorry, nikad od mene pisac, Kurejši napiše knjigu bez i jedne psovke, a ja u svakom drugom pasusu.

Pa ovom zadnjom izjavom u prethodnom pasusu se kandidiram za novog premijera, odmah, gori sam od svih njih zajedno:))))

Pojašnjava mi razlog prekida (objašnjen u pasusu iznad).

Neminovno je onda da imamo to što imamo, tj. ono što piše u prvom pasusu...

U zadnjem pasusu Javnog poziva navodite i slijedeće (citiram u cijelosti):

U predzadnjem pasusu treba proć likove (tako rade svi pravi recenzenti na internetima).

Tek u 4. i 5. pasusu pokušavaš odgovoriti na moje prvo pitanje.

Žao mi je što redove ispod toga nisam mogao prevesti sa eng. pa te nisam mogao pratiti, no uglavnom, znanje o kojem si pisala u zadnjem pasusu je primordijalno znanje, čije obrise tragači nalaze u svim velikim svjetskim religioznim konceptima.

Naša većina se ponaša prema citiranom pasusu.

Svoju svetačku pozu žrtve, zauzetu već u naslovu, Puhovski nastavlja graditi u prvom pasusu teksta.

Polako se iz ničega pojavljuju obrisi posta, misli vas čak i preteknu i već znate što ćete napisati u slijedećem pasusu, malo se još borite kako ga povezati s ovim što pišete sad, i sve u svemu ispadne i post koji ima svoju temu.

Ovo je jedan strasan zlocinacki tekst, u jednom pasusu kazete da Srbi nisu kadri živjeti s drugim narodom i pod vlasti drugoga naroda, nego samo pod svojom apsolutnom vlasti, strasno.

Kao što smo natuknuli u uvodnom pasusu, Tom Cruise, koliki god bio čudak u privatnom životu, kad se radi o poslu, obično zna izabrati film u kojem će glumiti, tj. njegovo ime donekle garantira da će film biti solidan i zabavan (za razliku od stanovitog Nicholasa Cagea, primjerice).

Mene je tekst nasmijao i ne mogu reći da se nisam složio s autorom kad je u zadnjem pasusu opisao vrijednost navedenoga,, književnoga djela ".

Primjerice, kritizirate upotrebu plitkog nacionalizma i jeftinog hebrangovskog rječnika o napadima na ljubljenu nam domovinu Hrvatsku, a tim istim rječnikom, karakterističnim za plitki nacionalizam, prozirno ste i naivno protkali cijeli tekst poentirajući u predzadnjem pasusu rečenicom: A voljena moja domovina još nema dovoljno ljudskog potencijala da se bori protiv Scile i Haribde.

Nema razloga da oni nestanu - međutim, kako upozoravam u zadnjem pasusu dnevnika, društvene borbe i dalje traju.

() Link u navedenom pasusu naveo me na zanimljivu ideju: Hrvatska još uvijek ima problema sa minskim poljima; bilo bi zgodno pozvati rašljare, viskare i slične umjetnike da svojim primjerom, na neobilježenom minskom polju, demonstriraju svoju sposobnost pronalaženja zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava, pa ako prež... dokažu uspješnost svoje metode, smješi im se prilika za iznimno lukrativan posao

Ne zelim se dopisivat s tobom ali zelim ti dati odgovor na tvoj P. S jer smatram da je cijela poanta tvog odgovora meni sazeta u tom pasusu

U pasusu izdvojenom za kritike stajala je napomena da se Makaranima zaista nema što prigovoriti, osim poručiti im da ne usnu na lovorikama.

U stvari, u ovom pasusu vidimo da je naš hod u ljubavi povezan sa svime što, kao vjernici, radimo u životu, uključujući i našu vjeru.

nama ukratko treba jedna poštena kriza, nacionalni slom i novi ljudi koji će stvar izvući iz situacije u kojoj se nalazimo nova kriza za poticaj - pa to smo već imali i dobili (iz zadnje krize) ovo što nabrojah u prethodnom pasusu.

I tako, u jednom pasusu spajamo velike povijesne uspjehe, slavnu prošlost, nenadmašenog javnozdravstvenog profesionalca...

Stoga mi je uvijek smiješno kad me netko ' optuži ' da ' imam predrasude ' - pogotovo jer to najčešće upravo ljudi opisani u prethodnom pasusu.

Ovo u zadnjem pasusu je točno percipirano i spada u jednu od onih ironija života kada lijek ima potencijal da postane otrov.

Vec na prvoj stranici i u prvom pasusu, sa odusevljenjem otkrivam onu duhovnu okrijepu iz jos ranog djetinjstva koja je dala zalet na prokletsvu i vjecnom izgnastvu iz vlastitog okruzenja svih ovozemaljskih i nebeskih bogova.

Ako ste se kad pitali kako ljudi, obzirom na opis u prvom pasusu, uopće useljavaju i iseljavaju svoje stvari, evo odgovor i na to: