WILLIAMSA, ARTHURA MILLERA I PETERA SHAFFERA - ZBILJA ME HNK NEMRE IMPRESIONIRAT. dok imam judith kerr, johna le carrea, oscara wildea i houellebecqa - zbilja ne trebam domaće kopije i stilsko-naracijsko-fabulativni dječji vrtić. i na kraju, ako si skužila patriciu highsmith, stephena kinga, stanleya ellina, dicka francisa i muriel spark i margaret millar - nijedan te hrvatski tranzicijski horror nemre više impresionirat, a kaj se domoljublja tiče, da mi sad ne bi predbacivali da sam srdit na domaće.... domoljublje nisu ljudi, politikanti, političke stranke i lepi auti i tvrtke već zemlja, oranica, livada, sunce, kamen, ptica, more, vjetar, zanos, žudnja i nada... i to je to. tako se razmišlja, i jasno, kada spominjem velike face iz svijeta, gledam kako da vas se otvori za sve to, jer to vam je izvršenje tranzicije, u glavama, a ne samo brbljati da se zna i umije i hoće, a stalno se događaju frke, minusi i dugovi i padovi i prazna obećanja. tak je i u ljubavi. i jasno, polizat christinu ili renee je ipak događaj. to je ono, kak je ovdje netko rekel, potukli se za gospu od 60 godina. mora da je teta jako dobra, a tko starog panja natjera da cvili i moli za ljubav i pažnju i karinu, taj je ipak frajer, jer lako curici spiku prodat. eh, sad mi je lakše. a kaj će tko reći na moja razmišljanja, to me boli kita. znam koliko vrijedi način na koji razmišljam, ali nemrem sad i to ovdje izlagat, to bi bilo previše osobno. samo naprijed, i ne cviliti i ne svisnuti od jala. možete vi i bolje. rujana, tebi hvala i hvala i hvala za toleranciji, jer ljubav i seksualnost sve to zapravo pokrivaju, cijeli socijetet modernih društava. samo tu treba paziti da sve bude uglađeno, a ne degutantno i preizravno. jer nije isto kada ti je neuka šuga preizravna, ili kada izravno susrećeš neku genijalku svjetskog glasa, koja zna bon-ton i skalu osjećaja kako treba.