Budući da je riječ o prometnom pravcu koji se najvećim dijelom poklapa sa starom rimskom cestom Narona Bigeste, otkrivena je stijena na kojoj se nalazi jedan rimski natpis i stella, što je zabilježio još Karl Patsch prije 100 godina istraživajući naronitansko područje.

Ovo je mišljenje poduprto time, što je, počevši od Imotskog konstatovana cesta, koja je (osim postranih pruga) vodila preko Podova, Velikih Galića, kroz malu kotlinu Vršku, preko Zagorja, mimo vrela Žukovca te preko Mesihovine u veliku kotlinu županjačku [ 5 Ballif-Patsch, " Römische Strassen in Bosnian und der Hercegovina " I., str. 29.; W.

Patsch bio je uvjeren da je otkrio vojni tabor.

Vako, da se razumimo, Ballif i Radimsky su radili za carevinu i kraljevinu, Ballif je više tražio dobre trase za buduće carevinske ceste nego što su ga zanimali rimski puti kao takvi, Radimski je ko rudar usput štogod uradio, Patsch je gleda di more štogod utržit od antikviteta sebi jali carevini, što ako znaš čitat između redova moš zaključit iz članjka na koji si pušća link.

Isto je učinio dvije godine kasnije (1900.) Karl Patsch, kustos bosansko-hercegovačkoga muzeja, u svome radu Die Lika in römischer Zeit (inače, vrlo zanimljivom arheološkom putopisu), dodajući i treći prijepis, koji je dobio u Senju, od trgovca drvom g.

Igrom slučaja, izgleda da ni Patsch nije uspio doći do natpisa, i to iz istog meteorološkog razloga kao i Brunšmid; vlastitim će očima Pisani kamen vidjeti tek Brunšmid iz drugog pokušaja, u kolovozu 1900.

Razmak kolotečina iznosi nešto preko l m; sama cesta na dobro održanim mjestima mjeri 5 m u širinu [ 2 Ballif-Patsch, " Römische Strassen in Bosnien und der Hercegovina ", I., str. 32. ].

Ballif-Patsch na ozn. mj str. 32, 62. i d.; A.

Seline, nađeni su odlomci nadgrobnih spomenika i žrtvenika sa nepotpunim natpisima (CIL III, 12811, upor. str. 2328 122; 14976 2; 14976 7; 14976 6 sa ispravkom) i nekoliko drugih [ 38 Patsch, WM IX, 209 - 221. Upor.

U Kongori, Studenom Vrelu i kod Vinice otkriveni su takođe tragovi antičkih naselja [ 39 Patsch, WM IX, 221 - 222 ].

Zavelime, šta misliš da je bilo natentat korisnike portala da onoga Patsch-a (1900.) priportaju za portal?

Inače, arheološki lokalitet Karaula bio je poznat još davne 1896. godine, kada je svjetski poznati arheolog Karlo Patsch tu obavljao iskapanja i obilje pronađenih eksponata otpremio u Zemaljski muzej u Sarajevu.

Sve važnije ceste srednje Dalmacije otpočele su pod Augustusom, dočim ih je Tiberius dovršio [ 4 Ballif-Patsch na ozn. mj., str. 55. i d. ]; ne ćemo dakle pogrješiti, ako gradnju i ove ceste stavimo u rečeno vrijeme i ako spomenik iz Lokvičića smatramo da potječe sa rečene ceste a iz godine 26. ili 27. Spomenik taj jeste ploča, ozdola okrnjena, C.

Nazivi i područja naseljenih mjesta od Patsch-a naovamo su se mijenjali.

Naronu je prvi sustavno počeo istraživati austrijski arheolog Carl Patsch krajem. 19. i poč. 20. st.

Uz onaj natpis (GZM, Patsch?) na kamenčugi s Gudeljeve njive u Crvenicama duvanjskim " Rus Novae " i pitanje tko bi i u koju svrhu vukao takvu kamenčugu u neki duvanjski lapidarij i čime.

U vrime kad je austrijska ekipa oko GZM-a, Ballif, Patsch, Radimsky odala po Imotskoj krajini, me š čini da je bilo i njihove prepiske s Bulićem kasnije

Mjesto radnje zgodno se odabralo, pošto leži u blizini središta Veliki Galići, odakle se vrlo lako dolazi u predjele Imotski, Županjac i Posušje, što sn bili na gusto posuti rimskim mjestima [ 1 Isporedi Ballif-Patsch, " Römisshe Strassen in Bosnien und der Hercegovina ", I., str. 29. i 31. ].

Uvaženi arheolog Karlo Patsch u svojoj radnji »Rimska mjesta u Imotskom Polju« postanak municipija Novae stavlja u dosta rano razdoblje.

Patsch-ov rad " Nekadašnja gustoća naselja ilirskoga krša " na koji upućujem u prethodnom upisu bi bio dio priče.

Patsch najprije 1904. godine u sklopu istraživanja cestovnog pravca Narona Bigeste iskapa prostor uz sjeveroistočni dio gradskih bedema, potom godine 1907. kopa na prostoru antičkog foruma.

Carl Gustav Patsch, arheolog i autor prve monografije o Naroni, " O povijesti i topografiji Narone ", objelodanjene u Beču 1907., a prevedene na hrvatski jezik ravno sto godina kasnije, postavio je zanimljivu tezu, da se neretvanska dolina, osobito u svom donjem tijeku, dakle u području delte, počela zamočvarivati u ranom srednjem vijeku.

Nadgrobni natpis (CIL III 9740, upor. 13185, str. 2326 160) nađen u Letki 1886 ili 1887 g. posvećen je trojici domaćih ljudi koji su pali u borbama u Panoniji [ 17 Radimsky, WM IV, 147 - 148 i 162. Patsch, WM IX, 209 - 211. Upor.

Ballif, Strass., 28 i nbsp; Patsch, Anhang, 61 ].

Na Duvanjskom Polju i u njegovoj blizini sakupljeno je dosta rimskog novca još od vremena republike; iz Vira je jedna drahma (Dyrrhacbium) [ 18 Za Stipanić i nalaze novca: Radimsky, WM IV, 156 - 169. Upor., Patsch, WM VI, 213 ].

Nadgrobni spomenici sa ovog mjesta pripadaju rimskom groblju [ 21 Patsch, WM V, 236 - 237 i natpis prema crtežu Truhelke u GZM VII, 1895, 582, sl. 15 ].

Pošto su ovi fragmenti otkriveni u skupini, opravdano je Pačovo mišljenje da se tu nalazio neki veći hram ovih udruženih božanstava [ 22 Patsch, WM VI, 220 - 234. Upor.

Zaravan između Gradine i ovih zgrada pogodna je za vojnički logor i stanovanje [ 31 Patsch, WM IX, 173 i XI, 118. Upor.

Na forumu su iskopani mnogi građevni dijelovi, metalna oruđa, nakit, dijelovi statua, odlomci ploča sa natpisima, novci i dr. [ 33 Patsch, WM IX, l75-200 ].

Područje Duvanjskog Polja i kraj prema Mostaru bili su uključeni u sferu romanizacije početkom rimskog carstva u isto vrijeme kad i oblast primorske Dalmacije [ 34 Patsch, WM VIII, 71 ].