S obzirom da je doista nemoguće u formi promocije knjige istaknuti sve zaslužne aktiviste i udruge za prava životinja, ovom prigodom željela bih istaknuti Christu Blanke, kojoj Pattersonova knjiga posvećuje jedno poglavlje.

Sporna je, dakle, već sama Pattersonova (hipo) teza: da je između te dvije činjenice ne samo moguće uspostaviti vezu na metaforičkoj razini nego da postoje i stvarne, povijesno utvrdive povezanosti.

No, upravo zato radovi poput Pattersonova jesu važni.

U recenziji Pattersonove knjige, objavljenoj u izraelskom časopisu Haaretz, Carol Cook s pravom kaže da Pattersonova knjiga nije nikakva trivijalizacija Holokausta, nego bacanjem svjetla i na naše postupanje prema životinjama nudi dodatne razloga za očajavanje nad ljudskom rasom.

Između ostaloga, Pattersonova knjiga Vječna Treblinka demaskira mit o navodnom Hitlerovu strogom vegetarijanstvu, kojim se u svojim invektivama koriste oponenti vegetarijanstvu i veganstvu, a čiji je tvorac Joseph Goebbels.

Pattersonova Vječna Treblinka jedna je od onih knjiga o kojima je teško sažeto reći nešto u tom smislu.

Jer Singerovo je Oslobođenje životinja, kao i Pattersonova Vječna Treblinka, knjiga koja dubinski uznemiruje, potresa, razara.

Pattersonova se knjiga, dakle, naprosto opire sažimanju, pa ću zato unaprijed odustati od sažimanja, i nabaciti tek nekoliko svojih misli koje su mi se pojavile tokom čitanja.

U tome se raskriva uvid temeljan za razumijevanje Pattersonova djela, ali i općenito za razumijevanje naše kulture, te unutar nje našeg odnosa prema životinjama i svim Drugima: hijerarhije prirodnoga svijeta i hijerarhije ljudskoga svijeta su konstrukti, jednom nastali historijsko-socijalni konstrukti.