Kad god bih trebao in situ očistiti leću od nakupina prašine, prolaznih insekata, paučine, vode proces se bazirao na slijedećem: dahtanjem u prednju leću da je navlažim/zamaglim te finon mikro fiber krpicom laganim i nježnim kružnim pokretima bih očistio leću.

Heklanjem se mogu vrlo jednostavno dobiti uzoci nježni poput paučine za zavjese ili prekrivke, dok mi je za punu površinu draže pletivo.

No trebalo je posjetiti drugo selo i vidjeti kakva je situacija.Znači pošao sam u Osobljavu.Ne očekujem da netko zna gdje je to.Čak i neki koji žive na samom poluotoku Pelješcu ne znaju gdje je to.Sve je bilo prazno.Ni na psa nisam naišo malo sam se prošeto po praznom selu i spustio se na more.To mi brzo dosadim pa se pokupim u staru kuću.Kad sam ušao u kuću bila je puna paučine, zmija, puhova i različitih stvorenja.Kad sam malo prošeto prostorijama naišao sam na jednu prašnjavu knjigu od Ericha von Danikena: " Povratak zvijezdama ". Uzeo sam knjigu i vratio se u Kunu.

Sunce bacalo kosim pravcem svoje sjajne, ne više vruće trake, koji se u duginim bojama lomili na nitima i mrežama paučine, posvuda raspredene i zrakom razasute.

Kada ti bude teško, kada posumnjaš u razlog zbog kojeg si tu, neka te moje riječi omotaju poput fine, zlatne paučine i zagrnu te u ogrtač nježnosti, proizašao iz čiste sestrinske ljubavi.

Svjesna da nas do dječjeg srca vodi dijete u nama, potiče nas da očistimo vlastito od paučine zaborava, pozovemo mudrost i iskustvo i uobličimo ga u dar koji će djeca s radošću prihvatiti.

Trule grozdove pokriva siva plijesan poput paučine, a dosta tako trulih boba otpadne.

A druga stvar koja mi je zapela za oko (doslovno) je bila kilotona paučine koja je visila sa stropa, skoro se spustivši do poda.

I mi smo imali mature i državne ispite koji su bili jednako stresni pa nas niko ništa nije pitao, a ne oko vas sada tolika halabuka ka da ste građeni od paučine

Osim autentičnog dekora, prave paučine i pauka u kutovima doma, koji su u ovo vrijeme (iznimno) dobrodošli, evo kakve simpatične dekoracije možete izraditi sami za Noć vještica

Po jednoj od teorija, ime ove pojave izvedeno je od naziva za niti paučine kojom mladi pauci iz porodice Linyphiidae jedre u jesen kroz zrak.

Stanje nije samo karakteristično za totalitarna vremena apsolutne prevage državne propagande i cenzure, nego i za demokratska vremena slobodnoga iskazivanja mišljenja u kojemu se politika nadvila nad život kao neka gorostasna spletka paučine raspeta preko cijeloga planeta koja uporno degradira položaj duha.

Bila je i suradnik Znanstveno-obrazovnog programa HRTV na kojem je kao scenaristica realizirala sljedeće TV-emisije: Klanjam ti se kraljiću - hrvatske božićne pjesme; U smrti se sniva - hrvatske pjesme o smrti, Krkom uzvodno - književni portret Nikole Pulića, Plemenita nit paučine - književni portret Višnje Stahuljak.

ovaj lik je najobičniji prodavač magle i paučine. hadezeov je trojanski konj kao i grgurević nekada. opasan je i ne treba mu dati glas. biranjem njega, birate hadeze i postojeće stanje a ono je katastrofalno.

Sladak je i bez mesa, ako i je u njem one modre paučine.

U kratko, prijateljstvo je fino tkanje (kao najfinija čipka od paučine) odnosa slobodnih ljudi koji se druže, pomažu i prije svega dobro razumiju.

Simptomi koji ukazuju na to su uz uobičajene mušice ili paučine pred očima naglo povećanje njihovog broja, bljeskovi pri zatvorenim očima ili u sumraku ili zavjesa koja prekriva vidno polje.

Zaputim se ja tamo, parkiram se nadasve nebulozno, taman nadomak paučine, ali nema veze.

Sjećanje je poput paučine: čvrsta, ubojita zamka.

Najnovija spoznaja dolazi iz Njemačke, odnosno s Instituta za teorijska istraživanja u Heidelbergu, gdje su znanstvenici pomoću računalne simulacije otkrili tajnu žilavosti paučine.

Stručnjaci u tkanju paučine riječi nad ponorom " besmisla ", često se sunovraćamo u crne zamke besmislica kao muhe u tintarnicu.

S vremenom i starenjem gubi svoj želatinozni oblik i prelazi u tekući oblik uz stavranje plutajućih (flotirajućih) membrana koje ako se nađu u vidnoj osi (pravcu padanja sklike na mrežnicu) stavraju osjećaj mušica, paučine i slično.

S vremenom dolazi do degenerativnih promjena: na mjestima se stišće i kondenzira, što pacijenti često vide u obliku mušica, paučine ili točkica koje plutaju i pomiču se pokretom oka.

Paučine ni prašine u tom dućanu nije bilo.

Koža poprima žutu boju, na koži lica, prsa i ruku se pojavljuju crvene točkaste mrlje s tankim krvnim žilama u obliku paučine.

Od famozne paučine (kažu da može poslužiti kao nosač za bakteriološke agense), bojnih otrova, kasetnih bombi i punjenja i slično.

ima li čovjek dušu? naravno, kako bi bez nje. priznajem sretao sam neke što su se trudili da je dobro prikriju, ali... a gdje li se, dovraga, nalazi taj organ kad ga do sada nisam uspio naći niti u jednom anatomskom atlasu svijeta. a tražio sam, od onih staroegipatskih do najsuvremenijih internetskih. tek nešto malo srednjovjekovnih naznaka o njenom postojanja uvjerava me da je tu negdje, u dubini nakupine jednostavnih stanica što su, na nagovor prevaranta Gena, odlučili sklepati ovaj organizam što ga nosim (bez da su za njega tražili moju ikakvu privolu). i koju bi to onda svrhu trebao imati jedan takav nevidljivi organ u ovom mom mehanizmu u kojem svaki njegov djelić ima svoju strogo definiranu ulogu. jedino što mi pada na pamet jest skladište. ali ne ono skladište u koje se slaže gotova roba spremna za lifrovanje po trgovinama. takvo više prilići mozgu. nakupina informacija kao nekakav repromterijal u mozgu prođe kroz završnu obradu i onda se uskladišti sve dok se ne plasira dalje kao dobro uklopljen stav. ne, nije to ni ono skladište otpadnog materijala koje nikom ne treba i gomila se dok ne dođe neko povoljno vrijeme da ga se isprazni na deponiju nepotrebnih stvari. nije moja duša takvo skladište. to je skladište naizgled nepotrebno potrebnih stvari, ona drvena polica u kutu podruma, ona kartonska kutija u garaži što se rijetko otvara, ono krilo ormara koja se nikad ne preslagiva, onaj tamni kutak sobe u kojem se ne briše prašina, djelić tavana iza zavjese od paučine, velika drvena škrinja u kojoj su bez reda i smisla pobacani misli, osjećaji i sjećanja. sve što za života skupih, i onog dobrog i onog lošeg, a što, iz bilo kog razloga, ne htjedoh ili nemogah pokazati ili izreći, sve što sam trebao, a nisam uradio, sve što sam htio, a nisam znao ili smio, bacih u tu kartonsku kutiju, tu nepreslagivanu policu, tu drvenu škrinju ojačanu ukrasima od kovanog željeza i zabravljenu velikim metalnim klučem i ostavih da samuje zaboravljeno. i prisiljavam se, svaki put kad iznova u tu škrinju ubacujem neke nedosanjane snove, neke neizrečene istine što bole više od laži, neke događaje što prijete da postanu uspomene, da ne pogledam, da ne prevrćem, da ne kopam po tim beskorisno korisnim sitnicama jer znam u kakvoj se posudi otrov čuva. i okrećem pogled, kad uz škripu zahrđalih šarki podižem taj poklopac od stoljetne hrastovine, jer znam kako blješte odbaćene misli, znam kako sladunjavom pjesmom, kao sirene odiseja, mame neizgovorene rijeći ' volim te ', jer znam kako tužno zapomaže, kao ostavljeni ranjenik na bojištu, jedna lipanjska noć. i pokušavam, s vremena na vrijeme, izprazniti djelić te pretrpane škrinje izvlačeći, nasumice, iz te gomile, neke stvarčice i ostavljati ih, kao igračku u izlogu, na jednoj stranici bloga, potajno se nadajući da će se nekom dovoljno dopasti da je uzme sebi, da završi u nečijoj pretrpanoj škrinji. u jednom takvom otvranju tog skladišta velikih sitnica, negdje s kraja prošle godine, neoprezno sam, iz tog zatočeništva, pustio neka prastara sjećanja. pokazalo se da nisu zaboravila svoga tamničara i osveta je bila... baš onakva kako se mogu osvetiti neka sjećanja. i što sam mogao? boriti se protiv njih? nisam navikao boriti se sam protiv sebe, ne znam kojim se to oružijem suprostaviti sebi... možda je kukavički, ali pobjegao sam bez riječi, s par nabrzinu skupljenih stvari i djelićem plavokose Stvarnosti, ostavljajući da neki šinteri po zadatku i iz zadovoljstva pohvataju odbjegle krvoloke...

Pozzdraw moji blogeri i svi koji me čitatee... nije me bilo jako dugo na blogu,,,, dostaa se paučine pohvatalo.. hehe... evo uživam i iskorištavam ovo ljeto za odmor, tako da ne stignem pisati postove i uređivati blog..... pa tako i vi iskoristete to odmora što imate maksimalno, dok nije krenula ona škola-zatvor... hehe;) - - - Pozzdrav ostavljam svojoj najjjj frendici KIKY.... i svima koji me čitate - To je to kratko od mene za sada....

Zatim eno ušao Đuka u sobicu, otvorio prozorčić, osvrnuo se na razrovan pôd sobe, na žutosive duvarove, na bezbrojne mreže paučine, na prašan krevetac, na crvima istočenu klupčicu, na po miševima razgrizenu slamnjaču - i dalje...

Ugledao i debelu knjigu za tetivom, kako mrtvo leži, omotana višegodišnjom prevlakom prašine i oprepletena sa bezbroj niti fine paučine.