ja? ja... od kud da krenem? pa dakle... od sad... doma sam.trenutno.ovo ljeto sam bila predodredila za šljakicu na moru i podebljavanje svog novčanika. skoro pa totalni fejl promjenila sam četiri birca i tri grada.radila sam u crikvi, skoro pa selcu i u dva birca u novom vinodolskom.jedino šta je dobro proizašlo iz svega toga je nešto super frendova, kupanje na moru, MORE, to šta sam napokon shvatila da hrpu stvari mogu i solo, osamostalila sam se i sazrijela u glavi. na kraju je moja turneja završila visokom temperaturom, jakim bolovima u plučicama i boravku na infektivnom odjelu.izvukli su iz mene litru krvi, pa se malo čudili zašto mi se vrti.četrdeset i sedam puta mi uzeli bris grla gurajuči mi onaj šugavi štapić za čistit uho skroz do pete.onda su se čudili zašto mi se povrača.gurali su mi reflektor kojeg se ni jedan prosječni koncert rolling stonesa ne bi posramio drito u facu svakih pet minuta kroz sat vremena.naravno, jaka glavobolja je i dalje bila neindentificirana... onda su odlučili da je najbolje strpat me u bolnicu na odjel. ondak sam si počorkila na odjelu, naravno još dva put su mi izvadili krv, da ne bi bilo viška, pa mi spucali braunili i šesnaest boca infuzije kako bi prividno nadoknadili svu onu krv koju su mi oduzeli i iskoristili ju za istrživanje superkulštrumpfastičnih ljudi kao što sam ja... pih... oni misle da ja to ne znam.da... navečer mi je došla nadrkana teta doktorica i rekla da budući da oni pojma nemaju šta je meni moram ostat do sutra.ja sam reko da neću.pa je rekla da moram, pa sam rekla da neću.i onda sam neš potpisala i otišla doma. i trenutno sam at obed viliđ, tooloomarim, izlazim, đabalebarim, super mi je, umirem od vručine, vucaram se okolo s frendovima, družim se s ljudima za koje nikad ne bi rekla da budem i zujim kroz jedno genijalno ljeto... jedna osoba mi strašno jako fali i jedva čekam da ju vidim... malo pauziram s capoeirom jer sam totalno švorc... fali mi ekipa, najbolja na svijetu. capoeira camarada hmmm... jebe me inspiracija... previše je toga za reč... sičuejšn s glavom je nešto bolja.što je stvarno super leđa su sve sprejebanija, al stvarno se više nemam snage opterecivat oko toga... stalno nešto novo... sad ovo, sad ono... laganini kužim da je najbolje ne razmišljat o tome uopće.jednostavno sve to treba stavit u neki 53629 plan i živjet.jednostavnije je, a ja sam sretna. prekvalificirala sam se.u nešto vezano uz klince.čak nisam ni zicer kak se službeno zove.nešto kao dadilja.uglavnom, to je ono šta mi je trebalo da mogu radit ono što želim radit... jupi jej nadam se da će bit sve po planu... tetovirala sam se opet... i opet... i opet... uglavnom, sad imam pet tetovaža... trenutno... ok, ako se tetoviraš jednom jako je mala šansa da ćeš ostat na toj jednoj... stvarno mala.volim svoje tetovaže...

Iako su mnogi predlagali da pauziram godinu, zbog dugog izostanka s nastave... nisam htjela odustati i ponovno upisivati 7 razred, ne ja kojoj nikad nije bio problem učiti.

Ja knjige toga ranga čitam jedno desetak puta, pauziram, onda opet...

- Preporuka liječnika je da pauziram šest tjedana.

Ja imam 20 god. imala sam spotani pobačaj u 9 oj ned trudnoce... očistili sam se.i posle 2 ned sam isla na kontrolu imala sam neku senku rekla mu je da uradim opet test koji je naravno bio negativan.kao verovatno te nisu dobro očistili ili je nešto dr. ja sam zanemela.dala mi je vaginolete makmiror.. i rekla da dodjem kad iskoristim svih 6. i došla sam... onda mi je rekla da mi je uvecan levi jajnik i da ako krene sekret da dodjem.jako malo je bili sveu redu i ponovo krene sekret.i ja opet idem.radila je neka dr doktorica jet je ova bila na godišnjem.rekla mi je da imam, policisticne jajnike i dapijem kontracepcije 3 mes.pa da dodjem na kontrolu.i evo treba da idem.ali meni za svi vreme kako sam pola konrac.išao te beli te rozikasti te braonkasti sekret.bole me jajinci.raspoloženje mi je katastrofa.posle odnosa me nekad žulja dole i imam čudan osećaj.al sekret je taj koji me brine.da i sad zadnji kutiju kad sam pola ostade m jos 5 tableta i meni krene ići nešto kao rama krv ja reko kako sam dobila kad nisam završila sa kutijom kad ono to bili samo taj dan sutra ništa i eto sad kad pauziram imam norma menstruaciju.hvala unapred za odg ako znate sta se tu dešava?

Važno je da Drugi format ide dalje, da nije mijenjao koncepciju ni ekipu, a ja pauziram još dva, tri mjeseca.

- Trenirao sam atletiku 12 godina, a sada pauziram zbog ozljede.

15.3.2008 20:06:43 damijenestoslatko @svezderica: imaš pravo, na greškama se uči ispravit ću to. trebalo bi ih oblikovati od jedne žličice tijesta otprilike. a što se recepata toče, slobodno ih kopiraj, za to su tu da se isprobavaju. jedino ću te zamoliti ako njih ili fotografije budeš stavljala negdje drugo na net (neki forum, drugi blog ili sl) da napišeš otkud su, tj gdje si ih našla. a shake o njemu razmišlajm otkad si me prvi put pitala i jutros sam bila na placi na jarunu i samo su me vrebale one jagode koje su tamo bile, ali ovih dana pauziram sa slatkim pa će to pričekati par dana. a kad probam bilo shake, bilo srneći hrbat (imam jedan neisporabi recept za taj kolač) ili neki kolač sa sirom, pisat cu o tome tj. bit ćeš obaviještena))

Ontopic: Ja sam se malo uljenila pa pauziram do proljeća (tj. otapanja snijega i suhe podloge).

imam 15 godina, bavim se raznim sportovima i povrijedio sam dugu glavu bicepsa... doktor je rekao da nece da mi daje nikakve terapije jer sam jos mlad, treba samo da stavljam led i da pauziram neko vrijeme... ev vec ima 2 mjeseca i jos uvjek boli... sta biste mi savjetovali.. trebam li jos vremena?? unaprijed hvala

A pošto sam se tako izblamirao, malo ću da pauziram na ovom forumu, evo, sve do ponoći neću kuckati komentare na svom omiljenom portalu. prikaži cijeli komentar

Upravo sam završila srednju školu i, budući da nisam sigurna što želim studirati, pauziram jednu godinu prije početka studija.

Uggsice no sim već godinama pa ovu malo pauziram jer ih svi imaju.

A kad su se naši pogledi sreli u kupeu zapalil sam se kao slama mada sam mislil da malo pauziram sa ženama. E to je znači nije bilo iskri između tebe i Slavice a ja sam se čudila jer ona je doista seksi i dobar komad, doista je seksi i lijepa je ali nije moj broj to ti je čudan osjećaj govorio je on skidajući joj kućnu haljinu blag je gurajući ka masivnom kuhinjskom stolu.

E Barba, baš mi ne date da malo pauziram.

Inzistirala sam na tome da ću se i dalje prijavljivati pa se možda ukaže prilika za nekim radnim mjestom mojih kvalifikacija, na što mi je on rekao da pauziram par mjeseci pa da im se ponovno javim, jer će njega pitati zašto sam toliko vremena na birou, a da mi nisu ponudili nikakvo radno mjesto ", opisala nam je gospođa stanje nebrige za nezaposlene građane na Zavodu.

Sada mjesec dana pauziram (jer su na GO-u) i vježbam doma na multifunkcionalnoj spravi.

ja... ja sam se promjenila.neke su se stvari poslozile, neke uopce nemaju smisla.zbog nekih mi je uzasno zao sta su se dogodile, ali je tako moralo bit.neke nemaju nikakvog smisla, neke me uzasno bole, a neke me neopisivo vesele... neke su tu samo da me bole... neke su tu samo da mi vrate osmijeh na lice... neke sam ljude izgubila, i ni najmanje mi nije zao zbog toga.pokazali su svoje pravo lice, i ni u koju ruku ne zasluzuju biti u mojoj blizini.i ne zasluzuju biti moji prijatelji.rade cu imati dva prijatelja, ali pravih, nego njih 15, na koje ne mogu racunati... mozda sam prekasno shvatila neke stvari... mozda je vec bilo prekasno.mozda je bolilo malo previse.vise nego sta je trebalo.i iz krivih razloga.nekih ljudi vise nema, niti ce ih ikada biti.neke vise ne smatram najboljim prijateljima, prijatelji su mi i dalje, i dalje su tu, ali nisu na onakvi kakvi bi trebali biti... i to boli... jer takve stvari nisam ocekivala.naravno, ostalo je ljudi koji su pokazali da su mi pravi prijatelji, da su uvijek tu... uvijek, uvijek, uvijek... i hvala im na tome... nisu bitna imena, nisu, ni najmanje... bitno je da sam ja barem mrvicu odrasla... barem malo... onako, tek toliko da mi neke stvari budu jasnije, da barem ponekad skinem te ruziste naocale i pogledam svijet realno i stvarno. nije uvijek lijep, ni ne mazi uvijek, ali da se slozit da bude lijepo i ugodno... da se slozit tako da se svako jutro budis s osmijehom i nadom u jos lijepsi dan, da svaku vecer ides na spavanje s osmijehom na licu i sa zahvalnoscu za predivan dan i zeljom da sljedeci bude jos bolji... sve se to moze... uz malo truda... radim... u jednoj maloj knjizari... i sto je najbolje od svega - to me veseli, stvarno me veseli... naravno, ne koliko me veseli rad s klincima, ali mi je iznenadujuce lijepo medu svim tim papirima, knjigama, sarenim olovkama i slicnim glupostima... pauziram godinu... to mi bas i ne izvlaci osmijeh na lice, ali ajde sad... necemo bit zahtjevni, rijesit cu ja to u 9. mjesecu... a onda fax... nadam se... pedagogija... treniram... capoeiru... ono o cemu sam oduvijek mastala... sad sam i dio toga... predivno mi je... sve... svaki dio toga, svaki element, pjesma, svaka nova stvar, svaka nova osoba koju upoznam... sve... cetiri dana na krku... jedna noc spavanja u autu... dvije uvalacenja u sator... pjevanje oko vatre... roda na trgu... zbunjeni pogledi turista... jedan patuljak... i jedno urlanje ujutro... medica... i pivo iz prtljaznika... i marchelo putem... i krada stolnjaka i krigli... i klub je tu... i uvijek ce biti.vjecni dio mene.moj pinky.

Paše mi samo onda kad prije nje rješim kompliciraniji popravak, pa da pauziram guram igle prohodnim kanalima, 15 - 20 minuta posla najviše.

Da ovo mi je baš godine retrospektive, pauziram godinu na faksu i razmatram opcije za budućnost.

kako za koga, ali provoditi malo vremena ovdje je dobra stvar, i nije gubljenje vremena, ali neko to radi previse. meni licno 11 h dnevno posla svodi se na dopisivanje po netu. na forumima i mailovima. ako pauziram to je zapalim cigaru ili pojedem nesto, i tada odmaram oci. i za mene nije gubljenje vremena nego ubijanje, tako da ovo je meni ugodno mijesto da provedem jednu radnu noc, i mozda ubijanje vremena, ali ne gubljenje, jer mi je svaka minuta placena. pozdrav svim forumasima.

Imam 24 godine, na visinu od 172 cm-tezina mi varira od 57 - 59 kg.Prvu menstruaciju sam dobila sa 12 god., pocevsi dobivati i akne po licu.Tek nakon puberteta, kad sam vidjela da akne ne prestaju i da su cesto bolne, upalne, obratila sam se dermatologu.Uzimala sam hiramicin nakon cega je uslijedilo ciscenje lica.Kako mi je koza prilicno osjetljiva (i masna), rane na licu su ostale nesto manje od mjesec dana.Tad mi je dermatolog dao alkoholnu otopinu za ciscenje lica i eryaknen gel 4 %. To sam koristila samo prije spavanja jer mi je receno da imam blazi oblik akni.Stanje se dobro popravilo, ali cim sam otisla na more, lice je nateklo i osulo se pristicima.Receno mi je da pauziram sa terapijom.Da sad ne duzim, od Eryaknena mi se koza crvenila i cesalo me, pa i isusila se.Tad mi je preporucen Avene Triacneal, ali ni to nije pomoglo.Lice se previse mastilo i pristici su bili po citavom licu (a prije nikad nisam imala problematicno celo i obraze). I to sam prestala uzimati, pa sam uradila nalaze krvi, hormona i ginekoloske preglede.Hormoni su u normalnoj razini, nalaz krvi je u redu, osim bilirubina koji je naglo povecan, ali to mi je od djetinjistva tako.Ginekolog je utvrdio 4 ciste na jajniku i blagu upalu, zbog cega sam evo pocela sa biljnim cajevima i Diane 35 pilulama.Uz ovaj problem primjetila sam i opadanje kose zadnjih mjeseci, koja se stalno masti, a i svijetle brcice na krajevima usana.Nakon koliko ce mi Diane 35 pomoci s kozom? I znaci li to da cu ih morati uzimati godinama jer sam citala da se svakome vracaju akne nakon prestanka terapije? Unaprijed hvala

Ja na svom blogu pauziram kad hoću i koliko hoću, no tebi izgleda nema predaha.

Starci su me ohrabrivali, nudili mi opciju da pauziram jednu godinu dok se ne oporavim, ali ja sam školu smatrao smetnjom koju želim čim prije okončati.

Stoga je najbolje da pauziram godinu dana i tada ćemo vidjeti kakva će biti situacija što se tiče bolova u leđima i koljenu.

Pauziram godinu djelomično zbog toga što planiram što više raditi ovu godinu (budući da mi je mama nezaposlena) kako bih mogao makar potpomoći financijsku situaciju doma jer želim studirati van rodnog grada.

danas očito razmišljam o sebi. okrećem se po sobi i pitam se gdje sam. kako me je ovaj život zatekao? da li bi išta promijenila da sam završila fakultet? koliko bi drugačije bilo da sam se odlučila odraditi srednju u americi za što mi se pružala prilika? da sam posjetila pariz? da sam bila ljubaznija prema prijatelju koji me nazvao nakon dugo vremena? da sam nabila nogu ivici komljenoviću prije nego mi je opalio jedanaest šamara na Badnjak? koliko bi bilo bolje da nisam ja? pijem pivo. i razmišljam o sebi. pauziram u razmišljanju. ispijam pivo. ovo će biti duga noć. mislim da će opet bit teško samnom. teško razgovarat, navest me da izađem iz stana, da se družim, da budem ja. svi me znaju kao veselu i druželjubivu osobu. kako da im objasnim da to ne mogu uvijek biti? dan je takav da ne mogu pisati kao da.... dan je takav da ne mogu ništa. moj me poremećaj paralizira. želi da budem tužna, da ne vidim smisao u ničemu, da ne čujem, da ne osjećam ili da osjećam previše?

Eo ja malo pauziram sa učenjem

Ontopic: Ja sam se malo uljenila pa pauziram do proljeća (tj. otapanja snijega i suhe podloge).

Samo pauziram dok mi admini bigbloga ne maknu taj AAA... komentar.