Pavelićev pristanak da Italiji ustupi područje sa 400.000 stanovnika, velikom većinom Hrvata, izazvao je ogorčenje ne samo među širim slojevima naroda, nego i među mnogim njegovim najbiližm suradnicima.

Karamarko je PAVELIĆEV I HITLEROV simpatizer i štac taj ima da radi u hrvatskom demokratskom društvu koje je opljačkala i u robovlasnički sistem gurnuo HDZ i njemu slićni koji su pljačkali i državu i narod 91 - 2000. god.

Odmah pri nastupu na dužnost ministra narodne prosvjete izjavio je da želi od svog resora napraviti ognjište hrvatske kulture. [ 34 ] Zato je i Žanko u prvoj godini mandata često s pozornice isticao da je Kazalište presretno što može u svoj zagrljaj primiti svoga prvoga potpuno slobodnoga nadležnoga ministra. [ 35 ] Kako tvrdi Matičević, njegova je slava u to vrijeme bila nedodirljiva a njegovo prvenstvo ispred svih redovito isticano i posebice poticano. [ 36 ] Pavelićev vojskovođa i ministar domobranstva Slavko Kvaternik tvrdio je da se Budak, pod Pavelićevim neposrednim sugestijama i moćima pretvorio u ustaški stroj navijen i navijan po miloj volji dr. Pavelića. [ 37 ] Neki drugi autori tvrde da za cijelo vrijeme NDH Budak nije uopće odlučivao u donošenju važnih političkih odluka, naime Liparski emigranti koji su se vratili s Pavelićem i koji su nazivani rasovima po ugledu na abesinske plemenske vođe jer su se samovoljno ponašali, podcjenjivali su Budaka oslovljavajući ga s ministre, a nikada doglavniče. [ 38 ] Za mnoge članove umjetničke zajednice, napose one književno-kazališne, ime Mile Budaka, ovjenčanog izuzetnim uspjehom romana Ognjište (čiju će spektakularnu adaptaciju Žanko postaviti na scenu ujesen 1941.) predstavljalo je sintezu jednog burnog i velikog razdoblja hrvatske povijesti, okrunjenog uskrsnućem NDH te polaganjem temelja za potpun duhovni i materijalni preporod hrvatskog naroda. [ 39 ] Diljem kulturnih ustanova NDH, njegovi su pobornici bili brojni, on je za njih bio proslavljeni politički borac u hrvatskoj revoluciji i državnik iz prvih redova pri stvaranju nove države.

Rehabilitira se fašizam, Katolička crkva slavi Pavelićev rođendan

Nakon strahota Drugog svjetskog rata mislilo se kako više nije moguće ponavljanje takvih prizora ljudske patnje, kazala je premijerka Kosor, osudivši Pavelićev režim zla

A nisan ni umro niti san otiša u pokret Mnjau Mnjau, a za Pavelićev san bijo još nejak.

S druge je strane bio izražen Pavelićev prezir prema potomcima velikih imena pravaške prošlosti.

Na jednoj strani nalazili su se stražari iz Jasenovca koji su četiri godine ubijali, Bobanova bojna, Pavelićev tjelesni zdrug i još neke jedinice, a među njima četnici, kozaci i Rupnikovi domobrani.

Još ako starom uspijem nabavit neki Pavelićev roman, obitelj će ponovo bit u idiličnim odnosima, nećemo se više durit jedni na druge kao Posljednji Stipančići.

Predsjednik Mesić poznat je po tome što neizravno opravdava masovna ubojstva nad hrvatskim ratnim zarobljenicima i zarobljenim hrvatskim civilima 1945. od strane titoističkih ratnih zločinaca, i genocid koji je poznat pod sintagmom " Bleiburg i Križni put ", naglašavajući kako je veliki broj Hrvata, zarobljenih na Bleiburgu, a koji su izvansudski likvidirani od predstavnika totalitarnog komunizma, kriv za zločine u Jasenovcu, te po njegovoj interpetaciji ispada kao da su Hrvati izabrali Pavelićev totalitarni ustaški pokret na višestranačkim izborima ili njegovu vladavinu odoborili na kakvom raspisanom referendumu, i navodno odobravali sve moralne posrtaje i zločine njegova diktatorskog režima, i kao da nisu postojali antifašisti poput zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i cijele Rimokatoličke crkve u Hrvata koja je bila antifašistička.

Tijekom Drugog svjetskog rata je kraljevina proširila svoje teritorije u Sloveniji i zadobila još teritorija u Dalmaciji koje joj je ustupio Pavelićev režim.

Pavelićev ministar obrazovanja Mile Budak revnosno je sprovodio u djelo program protiv Srba, Jevreja, Bošnjaka, Roma, i svih nepoćudnih: pobiti, protjerati, pokrstiti u katoličanstvo.

Samire dušo, ti si nekadašnji cvijet hrvatskog naroda pa si sigurno upoznat i sa sličnim tekstovima u kojima je recimo otac Nadana Vidoševića bio Pavelićev knjigovođa i sl....

Tko ih je slao na Pavelićev grob?

Piše i o promjenama društvenog sustava početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, koje su išle protiv najpozitivnijih tradicija Hrvatske i Zapada, a veličajući Hitlerov i Pavelićev nacifašizam.

Ivan Gabelica: »Draganović je Pavelićev politički protivnik, a moralno krajnje kontroverzna osoba, pa je dokazna vrijednost njegovih tvrdnji sporna.

Bilo je nerazumno očekivati da talijanski fašistič ¬ ki diktator financira devetstotridesetih godina Pavelićev emigrantski pokret u svojoj zemlji, a da to na koncu obilno ne naplati u hrvatskim teritori ¬ jima.

Nije li se Macko zapitao tko ih je slao na Pavelićev grob, i što mu je to značilo, ako se uistinu osjećao kao jugonostalgičar, i neće li mu netko u »zbunjenosti« jednog dana spočitnuti kako je bio i Pavelićev sljedbenik?

Ustvari je Pavelićev životni put užasno težak i on je tragičan lik.

Pavelićev režim je bio izdajnički, totalitaran, korumpiran do srži.

Jer je to bio Pavelićev ured za izradu radničkih domova i tamo su me odmah primili jer su tamo bili hrvatski političari, dečki, studenti, s kapicama ustaškim na glavi, ali netko je trebao i raditi.

Fidelio, možeš li mi navesti gdje je i kada Katolička crkva proglasila Pavelićev režim nenarodnim (kao što je proglasila ovu vlast)?

U pozadinu je potisnuta činjenica da je čovjek svojedobno hodočastio na Pavelićev grob u Madridu, što je naknadno opravdavao " intelektualnom znatiželjom ", i Pavelića usput obilježio sjetnim atributima (" radi se o hrvatskoj povijesnoj osobi, nažalost, nesretnoj ").

POJEDINOSTI O ZLOČINU: BZIK MIJO, ustaški pukovnik, Pavelićev poglavni pobočnik, član tzv. Hrvatskoga sabora i glavni ustaški propagator, novinar i pisac, spada u red najtežih i najodgovornijih ratnih zločinaca-izdajnika, koje je dao zločinački ustaški režim za vrijeme okupacije Jugoslavije.

Obzirom na sve naprijed istaknuto, bivši ustaški pukovnik, Pavelićev poglavni pobočnik, član tzv. Hrvatskoga sabora, te ustaški novinar, pisac i propagator BZIK MIJO, utvrđuje se kao naročito teški ratni zločinac i izdajnik, koji mora odgovarati za svoje zločine pred sudom zemlje gdje ih je počinio.

Roman je napisan u trećem licu, a u središtu je borba oko Pavelićeve oporuke koja povezuje niz različitih likova: fikcionalnih kao što su Ante Ivančić, Ivana, Doris, Ivan i Hrvoje Oršnić, izmišljeni Pavelićev sin Trpimir, Volker Schmidt, Maks Jeager..., ali i onih povijesnih kao što su Pavelić, Globočnik, Luburić, Kvaternik, Artuković, Hitler, Moškov itd.

Pavelićev Pokrijetni prijeki sud sve ih je proglasio krivim " i osudio ih na smrt.

Na Pavelićev zahtjev, 5. listopada 1942. godine odlazi na odmor u Slovačku, praktično oslobođen svih dužnosti.

Osim poznatih stvari Matić donosi nove, nepoznate činjenice i detalje iz Pavelićeva života, koje mu je povjerio njegov gimnazijski profesor, Pavelićev savjetnik i ispovjednik.

Kako će se predati ustaše Rafaela Bobana, njegove vojne, gdje god su bili hektolitri krvi su prolivani, kako će se predati Pavelićev tjelesni zdrug, svi se oni žestoko bore da dođu nekako do Engleza, samo da ne dopadnu partizanima u ruke.