Ipak, zakonski tretman Židova i za Kallayeve je vlade bio mnogo blaži od onoga u Pavelićevoj NDH.

U Pavelićevoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Glina je ostala bez Srba - a u Tuđmanovoj Republici Hrvatskoj Srbi su ostali bez Gline...

Ćirilica je, naime, kao pismo zadnji put u Hrvatskoj bila zabranjena upravo u vrijeme fašističke NDH i to na temelju Zakonske odredbe o zabrani ćirilice, koju je 25. travnja 1941. potpisao i propisao ustaški poglavnik Ante Pavelić, te na temelju Provedbene naredbe Ministarstva unutarnjih poslova Zakonskoj odredbi o zabrani ćirilice, koju je istoga dana potpisao ustaški ministar policije i osuđeni ratni zločinac Andrija Artuković. Na području NDH zabranjuje se upotreba ćirilice, stajalo je u Pavelićevoj Zakonskoj odredbi o zabrani ćirilice, dok je Artuković u svojoj Provedbenoj naredbi detaljnije opisao samu zabranu: Zabranjena je svaka upotreba ćirilice na cijelom području NDH.

U Pavelićevoj vladi bila su čak tri masona, a među njegovim vojnim zapovjednicima bilo je ljevičara koji su vrlo uspješno igrali ulogu ekstremno desnih šovinista osvetnika.

Jedna je zamka po kojoj postoji prototip (arhetip) nacionalnog ideala (Hrvata) kojemu se svi mi moramo priklanjati ako želimo dokazivati da smo mi oni pravi (s time se bavio Budak u Ognjištima i to mu je možda veći grijeh od toga da je bio ministar u Pavelićevoj vladi).

Treba da najhitnije krenete sa vašim snagama iz rejona Celja pravcem Šoštanj Slovenjgradec, kako bi koncentrisali napad za uništenje ove grupe. [ 1 ] U ovoj naredbi jasno se navodi da je riječ o hrvatskoj vladi a ne o Pavelićevoj vladi, ustaškoj vladi ili o, primjerice, marionetskoj vladi iz Hrvatske.

Hrvatski sabor obnovljen u Pavelićevoj NDH, koja je slijedila i dijelila sudbinu osovinskih fašističkih sila i Hitlerova europskog poretka, nije naravno mogao ispuniti zadaću nositelja i čuvara hrvatske državne suverenosti.

Likovi u Pavelićevoj oporuci plastični su i slojeviti, s nijansiranom psihološkom raščlambom postupaka i njihova unutrašnjeg svijeta: posebice Ivančić, svećenik Željko, Ivan Oršnić, Luburić i neki drugi.

Taj videomaterijal i brojne fotografije, osobni dokumenti, nekoliko pečatnjaka s gravurama Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, zatim dva ručna sata koja su mu pripadala, crtež koji je nacrtao u talijanskom zatvoru te rengenska snimka plućnog krila s dva metka kojima je bio nbsp; pogođen u atentatu 10. travnja 1957. godine u mjestu Lomas del Palomar kraj Buenos Airesa - sve je to u Pavelićevoj ostavštini koju u svojem stanu u Madridu i danas čuva njegova kći, 87 - godišnja Višnja Pavelić.

Dakle, tvrdnje Dide Kvaternika o Javorovu suprostavljanju Pavelićevoj politici, odnosno o njihovom političkom razmimoilaženju, puka su izmišljotina taštoga i politički uvrijeđenoga čovjeka.

Na kraju ostaje samo bitno to što je Tito pobijedio neovisno o tome što mu je zločinačka karakteristika bila ekvivalentna onoj Pavelićevoj, pa pitanje o stigmatiziranju Tuđmana postaje licemjerno i nastojanje da mu se a i nama prišije neoustaštvo.

dragi prijatelji, istina je potpuno drukčija. sva društva na ovom prostoru prije komunističke vladavine bila su gotovo jednako netolerantna. neću se ovdje zadržavati na pavelićevoj kvazi-državi jer je bila prekratka i u užasno nesređenom vremenu, ali pogedajte kraljevinu jugoslaviju pa prije nje austro-ugarsku i još dalje mlečane (turci su izvan kategorije, odnosno u kategoriji s hunima i avarima). koja je od svih tih tvorevina bila prava demokratska, koja je bila bez političkih zatvorenika? pa jedan od glavnih razloga zašto je maček pobjegao pred komunistima je bio taj što je taj isti maček svega par godina ranije proganjao komuniste, držao ih po zatvorima i mučio na najrazličitije načine često puta bez suda ili sa smiješnim optužbama i još smješnijim presudama. zbog čega je tito primjerice bio u jugoslavenskim kazamatima punih 6 godina? zato jer je bio neradnik - ma dajte molim vas.

Dodajući da u demokratskim društvima razne udruge niču kao gljive poslije kiše, no smatra da se u ovom slučaju ne radi o bezazlenoj udruzi upravo zbog činjenice da Hrvatska pravoslavna zajednica u svom osnivačkom programu iznosi svoje povijesno izvorište u Pavelićevoj NDH u kojoj su najvećim dijelom pobijeni nevini ljudi samo zato što su bili druge vjere ili nacionalnosti.

Doduše, poznato je da je među partizanima bilo i onih koji su se trudili ukazati na pogubnost te vrst tolerancije prema svojima, te da će to generalno nanijeti štetu partizanskom pokretu, al činjenice ostaju činjenice, a zločin zločin, baš kao i broj židova u Pavelićevoj Vladi i ono što je uslijedilo nakon priitisaka, prije svega po Slavoniji, od strane SS-ovaca, kada se počelo optuživati Ustaše da nisu na liniji deportiranja židova i prisiljavati ih da s njom započnu, što opet ne može opravdati odgovorne zbog onog što je potom uslijedilo.

" Ako danas mnogi navijaju da se tragedija u Srebrenici, gdje je stradalo nekoliko tisuća muslimana, pretvori u dan žalosti za cijelu Europu, zašto bismo mi i dalje bježali od toga da ispričamo istinu o svojoj nacionalnoj tragediji i tragediji Židova i Roma u ustaškim logorima u Pavelićevoj Hrvatskoj? ", obrazložio je Dodik.

Nakon toga kao veleposlanik u Berlinu bio je ignoriran jer je o njemu već ranije, kao o ministru u Pavelićevoj vladi kojem je vozač Židov, koji ne provodi rasne zakone, koji je zaštitio i spasio više značajnih lijevih, i onih intelektualaca koji su u ranijem razdoblju bili lučonoše jugoslavenstva.

Za njegov značaj u hrvatskoj kulturi i književnosti najmanje je važno što je bio ministar u Pavelićevoj vladi, a za percepciju Budaka u cjelini ne smije se oslanjati na one koji su i Stepinca osudili kao ratnog zločinca.

Oni su odlučili očistili ono malo Hrvatske (što su okupatori ostavili Pavelićevoj NDH - ustašama) od drugih i drugačijih: od Srba, Židova, Roma i antifašista Hrvata.

Negiranje tuđmanovog revivala ustaštva je sizifov posal, jer je cjelokupni opus krivoustog ljigavca u njegovih zadnjih 10 godina života bila oda pavelićevoj kvisliškoj tvorevini, i pljuvanje po cjelokupnon dotadašnjen njegovon (tuđmanovon) radu.

Iako to ne bi bitno promijenilo sliku događaja-ustaše su svijesno progonile i ubijale civile koji nisu imali nikakve veze s bilo kakvim kaznenim djelima, ipak bi narušilo crno-bijelu sliku događaja koju je gradila jugounitaristička povjesnica i dalo, bar na psihološkoj razini, određenu težinu Pavelićevoj sintagmi« ljuta trava na ljutu ranu ».

Bilo bi vam pametnije da ste pokušali konotativno a ne denotativno značenje pojma korijenski pravopis malo ispitati kod vaših savjetnika lingvista, da ste malo pitali npr. za Ujevića i Korijenski pravopis iz 1944. godine, o Pavelićevoj narudžbi itd onda bi uspjeli nešto i povezati, ovako samo laprdate glupost na koje vam više neću odgovarati. Ciao

Nakon početnih mjera cenzure Miroslava Krleže i zabrane njegovih djela, ustaški je sustav kasnije, uz maksimalno smanjivanje sloboda u kulturalnom prostoru novouspostavljene države, postupno smanjivao i pritisak na poznatog ljevičarskog pisca koji se od početka prema Pavelićevoj vlasti pozicionirao u tzv. striktnu neutralnost [ 97 ].

Mnogi primjeri dokazuju da se politika u ovoj zemlji nejednakih mogućnosti (pre) često kreće izvan svakog razuma, pa što se onda čuditi adresi koja stoji na ulazu u tvorničke pogone u Slavonskom Brodu: na njoj se Đuro, istaknuti član Komunističke partije Jugoslavije, gotovo dodiruje s Milom, piscem i ministrom u Pavelićevoj endehaziji, suautorom i potpisnikom rasnih zakona na temelju kojih su stradale stotine tisuća ljudi.

To je, naime, hrvatski pisac koji je bio ministar u Pavelićevoj usztaskoj vladi, pa je kao takav proskribiran sve do danas, iako je to bilo davno, davno, čak i prije nedjela za koja se tereti Tita.

Osnova sustava gradila se na Pavelićevoj Zakonskoj odredbi za obranu naroda i države, donijetoj 17. travnja 1941., gdje i ovo piše: Tko na bilo koji način povrijedi ili je povrijedio čast i životne interese hrvatskog naroda, ili na bilo koji način ugrozi opstanak NDH ili državne vlasti, pa makar djelo ostalo samo u pokušaju, čini se krivcem zločinstva veleizdaje.

Svećenici su bili obučeni u crveno... ali nije misa zadušnica " u čast duši Pavelićevoj " nego " za milost Božju prema njegovoj duši " a to je velika razlika.

Bivši jugoslavenski i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji je među nama u hrvatskoj (ustaškoj) emigraciji, u Norvalu (Torontu) pjevao ode Pavelićevoj NDH, nije ni svjestan koliko je zloban.

Čim je Pavelićevoj šačici sljedbenika, u kaosu Drugoga svjetskog rata, od fašista i nacista darovana vlast, Maček je završio u kućnom pritvoru, a pučkoga pisca Pavela Miškinu, istaknutog HSS-ovca, smaknuli su u Gradišci.

Da Stepinac nije kriv ni za šta drugo, kriv je za prekrštavanje 240 hiljada pravoslavnih Srba u Pavelićevoj Endehaziji.

Iako je po nekim najavama bilo predviđeno da će danas biti postavljena spomen-ploča Mili Budaku, ustaškom doglavniku i doministru u Pavelićevoj vladi, to se nije dogodilo.