Procjenjuje se da je ukupno između 1929. i 1989. godine proizvedeno oko 2 milijuna tona PCBs.

PCB Poliklorirani bifenili PCBs spadaju zajedno s DDT, HCH (lindan) i HCB u skupinu pesticida insekticida.

PCBs su prvi puta sintetizirani 1929. godine.

(1) WHO-TEF za procjenu rizika za zdravlje ljudi na temelju zaključaka sa zasjedanja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u Stockholmu, Švedska, od 15. do 18. lipnja 1997. (Van den Berg et al., 1998) Toxic Equivalency Factors (TEFs) for PCBs, PCDDs and PCDFs for Humans and for Wildlife.

To su bili insekticid DDT, nakon masovne uporabe u Drugome svjetskom ratu, a potom u poljoprivredi, zabranjen 1972., zatim rashladna tekućina za elektromotore PCBs, zabranjena 1979., pa totalni herbicid Agent Orange, korišten tijekom rata 1961. do 1971. kao defoliant šuma u Vietnamu, dijelom Laosa i Cambodie.

Kanadski znanstvenisi istraživali su su razinu 14 različitih izomera PCBs kod 314 pacijentica s rakom dojke i 523 kontrolne ispitanice, i to u razdoblju između 1994. i 1997 godine (Quebec City Region, Canada).

Assessment of Soil and Groundwater Contamination with Heavy Metals and PCBs in Eastern Croatia and Northern Bosnia and Herzegovina

S ciljem smanjivanja nastanka PCBs u međuprocesima u industriji, kao i prilikom spaljivanja otpada, raspravljane su određene preporuke i zaštitne mjere.

Dopuštena je uporaba aparata koji sadrže PCBs do 2025. godine.

Još 1973. jedno istraživanje obavljeno u Jeruzalemu uporedilo je kancerozno tkivo dojke s nekanceroznim tkivom ostalih organa istog tijela i pokazalo se da je koncentracija toksičnih kemikalija kao DDT (insekticid) i PCBs (koji se koristio u hladnjacima) bila povećana u odnosu na ostala tkiva.

Prenatalna ekspozicija PCBs određivana je mjerenjem razine PCBs u pupčanoj vrpci prilikom rođenja, a perinatalna ekspozicija određivanjem razine PCBs u majčinom mlijeku.

Postavljena pitanja odnosila su se ne samo na mogući negativni utjecaj PCBs, nego i na trenutak djelovanja - prenatalna i/ili postnatalna ekspozicija, kao i utjecaj kućnog mikro-miljea.

PCBs i psihosomatski razvitak PCBs i psihosomatski razvitak.

Godinama PCBs nisu smatrani posebnim otpadom, već su spaljivani na uobičajenim odlagalištima zajedno sa starim uljima, što je veoma opasan postupak, prilikom kojeg nastaju ogromne količine dioksina.

Unatrag nekoliko godina se pokušalo posebno razdvojiti sav onaj otpad koji bi mogao sadržavati PCBs.

U studiji Duke Univerziteta u SAD dokazano je da zeolit ima svojstvo čistača u odstranjivanju teških metala, posebno olova, žive, kadmija, i arsena, te pesticida, herbicida PCBs, mikotoksina, odnosno aflatoksina i drugih toksina, koji su u uzročnoj vezi s pojavom niza raznih bolesti, uključujući karcinom i neurološke poremećaje kao Alzhajmer, autizam i demencija.

U dobi od 42 mjeseca određivana je razina PCBs u serumu djeteta.

Novije spoznaje o endometriozi ukazuju na povezanost endometrioze i izlaganja dioksinima i polikloriranim bifenolima (PCBs).

Naime, postoje analitičari koji vežu dioksine neposredno uz nalažene PCBs, što je zapravo djelomično točno.

Hrana se može stavljati u promet ako količine polikloriranih bifenila (PCBs) ne prelaze količine navedene u Tablici 3. i Tablici 4. ovoga Pravilnika, izraženo kao suma sedam kongenera: 28, 52,101,118,138,153,180.

U svim dobnim skupinama nađena je negativna povezanost između razine PCBs u majčinom mlijeku i mentalnog/motoričkog razvitka, koja je nakon uzrasta od 30 mjeseci i statistički značajna.

Mentalni razvitak djeteta se u prosjeku smanjivao za 8.3 boda, a motorički razvitak za 9.1 bod kako je razina PCBs rasla s 173 ng/g lipida u mlijeku (5. percentila) na 679 ng/g lipida u mlijeku (95. percentila).

Procjenjuje se da je relativni rizik nastanka raka dojke 60 % veći pri povišenoj razini PCB 118 u krvi, i 80 % kada je u pitanju PCB 156. Ukoliko se posmatraju sva tri PCBs, ovaj rizik je dvostruko povećan.

Procjenjuje se da najveći udio PCBs dospijeva u organizam preko već kontaminirane hrane: 70 % preko namirnica životinjskog i 25 % preko namirnica biljnog podrijetla, ostatak preko zraka, vode i tla.

Koncem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća počinje zabrana proizvodnje PCBs u zemljama zapadne Europe i SAD, dok je zabrana uporabe aparata, prije svega transformatora koji sadrže PCBs uslijedila krajem 1999. godine.

Obzirom na dosadašnje oprečne rezultate, te jasnu povezanost izloženosti PCBs i rizika raka dojke u ovoj studiji, znanstvenici postavljuju pitanje jesu li možda genetičke varijacije u metabolizmu estrogena i biotransformaciji polikloriranih bifenila uzrok razlikama rezultata istraživanja.

Osim teških akutnih posljedica s kloraknama, oštećenjima organa, osobito središnjeg živčanog sustava, opisane su i promjene kod novorođenčadi i male djece koja su u kontaktu s PCBs pokazivala zastoj u rastu, tjelesnom, duševnom i seksualnom razvitku.

Osobito negativno djelovanje PCBs uočeno je u dječaka majki izloženih visokim koncentracijama PCBs.

Smatra se također da veliku ulogu u problemu smanjenja broja i pokretljivosti spermija u muškaraca igra upravo PCBs.

U mnogobrojnih parova koji se liječe od neplodnosti pored DDT i PCP u sjemenoj tekućini muškaraca, odnosno u folikularnoj tekućini kod žena, izolirani su i PCBs.