Vama neosporavam da vam je najlepse u Australiji, a meni dopustite slobodu misljenja, govora i osjecaja pa da vam velim da je meni pak najljepse u mojoj Hrvatskoj ma kako jadna i siromasna bila i u mom zavicaju u Bosni koja je jos jadnija i siromasnija s smjesnim Bosancima i vicevima o njima koji prave belaj gdje god da jesu, al to je moj dom, to su ljudi s kojima sam odrasla i formirala se u osobu ovakvu kakva sam sada i imam pravo da sve to volim i u srcu nosim, imam pravo da se sijecam mirisa livada rosnih, friske galebe, jesenjeg lisca, pokosenog sijena, prvog snijega, proljeca koje se budi, ljetnih oluja, bakinog frisko pecenog kruha, pusnice i suvog mesa, peceni pola iz pekare drvenoga sporeta, sarme, pekmeza od sljiva i sipaka..... i nijedan bolji zivot, ni jedan novi dom, nece moci zamjeniti te male i obicne stvari koje cuce u ormaru sijecanja i uspomena o mom zavicaju i domovini