Krešica opet ima vizija, jedno hrvatsko fantastično senzualno lice, na palubi jahte, na kojoj su motori dva puta tisuću konja i to u obliku srdaca vrućih... da vidite kako pravoj gospi i divoti ne treba mnogo divljanja... oh, kako je divna - ta Sadranka Jloković, leži na palubi i zagledala se u nebo nad Kvarnerom... u kabini jahte je korpulentni i nemilosrdni bodyguard Pedo Črodanović, a 40 metar iza te brze mrcine na dasci se priprema Hante Hobilo, sa velikom hrvatskom zastavom u ruci, jer i on se za tu pravdu izborio, ali se društvo nije za Ženu jer to su HDZ, HRT i prosvjeta morali tranzicionirati mentalno još davno a nisu... jahta kreće, a Črodanović je svojom čvrstom šaketinom odmah razvalio kabinu i vidi se iz daljine njegov lik... on pušta na ozvućenje od nekakvih 2000 wata Da mi je biti morski pas od " Metka ", dodaje gas, Hante se podiže na dasci i Ljubav počinje... ako slušaš vodeću gitaru ona predstavlja muški rad i muško udivljenje Ženi, dok je bubanj u pjesmi vatreno žensko Sadrankino srce... kako jahta leti strelovito, ona se zagledala u nebo, sa kojeg se pomalja lik Marlona Branda koji prekriva sve što ona vidi i grli je oči sve više i više... a tako se i plovilo kreće sve brže... slušaj kako se osjećaji pojačavaju... iza jahte se podigla pjena i para, sve sije i izgara, ali Hante ne ispušta zastavu iz ruku, dugo se za njeno pravo i pravdu borio... kako jure prema srednjem Jadranu tako iz Sadranke izlijeću svi njeni paragrafi, fascikli i procesi... ona ostaje čista sa osjećaje i velika zadubljenja... Črodanovićevo mrgodno lice kao da šalje poruku " na, gledajte kako se mi u Hrvatskoj volimo, kako čuvamo i cijenimo damu "... samo naša stvar... (mislim, ako ste nedavno čitali Jutarnji sve je jasno)... Sadranka zatvara oči, srce bubnja sve brže kuca... Isuse, kako je divna i zanosna... ne treba tu svinganje, ne trebaju poniženja... imamo Ženu koja se divi, koja se raduje, koju cijenimo.... i tko zna gdje će završiti... tresnut će negdje u Veneciju... u Ljubav... a onda iza Velebita veliki lik Mandje Arić, oči su joj dvije zemaljske kugle, pune života... dolazi sa Even Better Than The Real Thing od U2.. i tako se veselimo istinski i duboko, i divimo se performansima ljubavi koje su drugi napravili, ne samo vlastitima.... a Žena ostaje velika i čista i najbolja... (ovo je zadnje od mene, šteta gubiti vrijeme, ovaj dio svijeta nije dovoljno mentalno tranzicioniran, ali možda će biti.. hvala bogu postoje izuzeci.... postoje oduhovljenja i velika očekivanja...)... a ono iz Ram Jam-a dakako nastavljaš sinestezijski promatrati kroz " Hurricane ride "... vraćaš se sa kupanja i odvedeš je u polje kukuruza... tako se ševite da se sav kukuruz u kokice pretvoril, počelo je pucati i kuhati se oko vas.... ili na " Let it all out " čuješ ženicu mladu kak trese repom poput čegrtuše, htela bi biti zmija, a možda ispadne miš ili komarac... ništa, ništa ne ide bez srca, a svi najbolji orgazmi dolaze iz glave... hvala vam... doviđenja dragi ljudi...