Viktor Pelevin, autor romana T koji prikazuje Tolstoja

Dva najsnažnija predstavnika ruskoga postmodernizma, Viktor Pelevin i Vladimir Sorokin, u neprestanoj su komunikaciji s tolstojevskim tipom romana.

Vladimir Sorokin u Plavom salu i još više u Romanu, u kojemu se obra č unava s realisti č kim tipom turgenjevsko-tolstojevskoga tipa, a Viktor Pelevin u romanu T, u kojemu je grof T iz Jasne Poljane glavni lik i prototip grofa Tolstoja, ra č unaju na č itateljevu upu ć enost u život i djelo realisti č koga pisca.

Nova zvijezda na književnom nebu ranih devedesetih, Viktor Pelevin, odvažuje se u svojoj noveli Omon Ra i na razornu demitologizaciju ponosa ruske nacije - svemirskog programa i mita o astronautima.

Od poznatijih autora na njemačkom su sajmu gostovali (navodimo samo neke od stotinjak pisaca): Boris Akunin, Andrej Bitov, Marina Višneveckaja, Viktor Jerofejev, Timur Kibirov, Pavel Kursanov, Vladimir Makanin, Jurij Mamlejev, Oleg Pavlov (dobitnik Bookera prošle godine za roman Karagandske devetine), Vera Pavlova, Viktor Pelevin, Ljudmila Petruševskaja, Dmitrij Prigov, Tatjana Tolstaja i mnogi drugi.

E, sad, ako dolazi vrijeme novoga trenda, s njim će neminovno doći i trendovski naslovi: nije isto kada semantičke potencijale kopirajtinga u kompleksnom ' tranzicijskom ' romanu Generation P aktivira Viktor Pelevin i kada se njima frivolno i ne naročito ambiciozno poigra Frédéric Beigbeder, kao što nije isto kada, recimo, Dora Bilić i Tina Müller sjajno ' kolažiraju ' pjesme od fragmenata postojećih reklamnih slogana i kada evo nas, konačno, kod prvoga domaćeg kandidata za priručnu kategoriju trendy ' reklamne književnosti ' slogane u svoj tekst ' ubacuje ' Slavoljub Stanković.

U tri tipa ruskoga postmodernizma, kako ih je iščitala Jasmina Vojvodić, čitateljice i čitatelji i sami će doživjeti gradaciju: zgražanje (Sorokin), zaprepaštenje (Pelevin) i radosnu katarzu (Ulickaja).

Pelevin nije naveo imena, prezimena i patronime dotične trojice.

Isto se tako moglo naslutiti tko se to krio iza pojave moskovskog " sivog vuka iz tajnih službi ": osloboditelja od oligarha i državnih tužitelja, liberala i konzervativaca, pedera i naturala, internet-kolumnista i portfeljnih ulagača, kako je u jednom dahu izrecitirao Pelevin.

Kao što kaže Viktor Pelevin u Svetoj knjizi vukodlaka, »kad si kupiš bluzicu ili auto, ili nešto drugo, u tvome umu postoji slika mjesta koje sugerira reklama, kamo ćeš ići u toj bluzici ili se odvesti tim autom.

Katarina Luketić Uistinu je nejasno kako se kao manifestni tekst za biblioteku u kojoj bi suvremeni književnici trebali iznova ispisati poznate mitove, moglo odabrati knjigu Karen Armstrong koja s književnošću nema blage veze, koja iskazuje temeljno nerazumijevanje žanrova, i kojoj je mit vrijedan samo kao izvor neke vjerske spoznaje Karen Armstrong, Kratka povijest mita; preveo s engleskog Nikola Đuretić; Margaret Atwood, Penelopeja, Mit o Penelopi i Odiseju; prevela s engleskog Giga Gračan, stihove prepjevala Dora Maček; Viktor Pelevin, Kaciga užasa, Mit o Tezeju i Minotauru, preveo s ruskog Igor Buljan; sve knjige u biblioteci Mitovi, Vuković i Runjić, Zagreb, 2005.

Viktor Pelevin dakle parodira teme koje je već načeo u ranijim knjigama i nastavlja sustavno raskrinkavati ljude i njihova (ne) djela u suvremenom ruskom društvu, no u ovoj ne pljuje samo po ruskim političkim elitama, nego i po Amerikancima kao glavnim inspiratorima ruskih gadosti.

Međusobno ta dva prozna remiksa klasičnih mitova razlikuju se pak u kvaliteti i senzibiliziranosti za temu, pa je tako nervu Atwoodice vrlo dobro sjela Penelopa i kao lik i kao tema za dekonstrukciju patrijarhalnih i žanrovskih kanona, dok se Pelevin donekle precijenio misleći kako će se, kao literarni guru zadužen za medijske fenomene i nove jezike, dobro snaći u najvećem labirintu današnjice Mreži.

Svoju cyber verziju mita o Tezeju i Minotauru, Pelevin je ispripovijedao kroz niz dramskih scena, dijaloga i još češće monologa, s obzirom na to da se govor nerijetko samo pušta u eter da ne prenosi neku poruku i bez svijesti da ga netko sluša.

U prvoj, nazvanoj Operacija ' Burning Bush ', Viktor Pelevin parodira teme koje je već načeo u ranijim knjigama, govoreći ovaj put o lansiranju Boga u glavu američkog predsjednika Georgea Busha, koje je smislio obavještajac Vlad Šmiga.

Bio je to trenutak sna, trenutak u kojemu sam sanjala ključni prizor iz romana Omon Ra Viktora Pelevina, događaj u tunelu moskovske podzemne željeznice koji su Rusi, kako piše Pelevin, snimili kamerom i predstavili ga svijetu kao tobožnji program osvajanja Svemira.

Ali, Pelevin daje sasvim uvjerljiva objašnjenja za Busheve biciklističke udese (mada ta teorija opet ne objašnjava kako je bilo moguće da predsjednik kojeg je javnost pericipirala kao psihofizički nesposobnog za vožnju bicikla bude i drugi put izabran na predsjednika).

U Frankfurtu su gostovali Boris Akunin, Andrej Bitov, Viktor Jerofejev, Oleg Pavlov, Viktor Pelevin, Tatjana Tolstaja...

Jer Pelevin nije samo najveći suvremeni ruski pisac, ili pisac uopće: on je i jedan od najbitnijih autora za razumijevanje nedavne prošlosti i bliske budućnosti.

Iako će prosječan čitatelj očekivati priču o čoporu, Viktor Pelevin, u maniri poznate i pomalo otrcane slavenske senzibilnosti, napisao je roman o individualcu i njegovu odnosu prema postojećem svijetu - Sveta knjiga vukodlaka (HFD i Disput, 2007).

Odgovor koji Pelevin nudi jednako je filozofski i istočnjački kao njegova naratorica Huli.

Pravu povijesno-obavještajnu dimenziju Pelevin doseže teorijom " dvostrukog dna " i njenim sveobuhvatnim spoznajnim načelom.

Pelevin govori ono što u realnoj geopolitici i realnoj historiografiji nema nikakvo utemeljenje, ali što kroz fikcionalni narativ uvezuje i objašnjava globalne povijesno-političke fenomene.

Ruska književna zvijezda, Viktor Pelevin miljenik je i publike i kritike.

Nakon dvotjedne faze s Česima, Hrabalom, Hašekom i Čapekom, trenutno sam opčinjen Rusima pa su stradali Harms, Pelevin, Zoščenko, Gogolj i Vojnovič, a na čekanju su još i dvojac Iljf i Petrov, Čehov, Zamjatin i antologija ruske alternativne proze.

Među njima su i Pelevin i Harms, pisci koji se odlikuju humorom apsurda.

1962. rođen je Viktor (Olegovič) Pelevin, jedan od najzanimljivijih ruskih pisaca mlađe generacije, za kojeg kažu da radije otvara kompjuter nego knjigu - ne daje intervjue i ne nastupa u javnosti, sa svijetom komunicira isključivo e-mailom.

Ulickaja putuje svijetom i predstavlja svoje knjige, Pelevin se poigrava novim tehnologijama i objavljuje pod pseudonimom, a tek onda pod svojim pravim imenom, izbjegavajući medije.

Sada imamo knjigu sličnog književnog značaja: čuveni roman Užasna djeca čiji je autor još jedna ikona XX. stoljeća, Jean Cocteau. Viktor Pelevin, Sindrom WikiLeaksa U istoj biblioteci Na tragu klasika predstavit ćemo novog, dosad najotkačenijeg Viktora Pelevina s djelom čiji naslov svojom intrigantnošću govori dovoljno sam za sebe: Sindrom WikiLeaksa. Franz Neumann, Behemot Najponosniji sam pak na dugoočekivani prijevod klasičnog djela o strukturi i praksi nacionalsocijalizma Behemot Franza Neumanna.

Pelevin parodira teme koje je već načeo u ranijim knjigama.