i tad me udari... sjetim se koji je datum a gad jedan podmukli gnjus grozni prefrigani licemjerno skrivalo tako mi se igrati sa hormonima toliko nonsalantno mijenjati kemijsku ravnotezu koju sam brizno pokusavala sacuvati od njega, sindroma ucmoljene babe... suze su nestale odmah taj tren kada sam shvatila zbog koga su i čega bile toliko u upotrebi ovaj dan... isplakala sam se za jedno pola godine... dobro, tek kad sam se iscmoljila i zbog poruke koju mi je poslala frendica koja je (iz ljubavi prema jednom sarajliji, duga priča) otisla zivjeti u sydney (end of the world:) i ja opet... cmolj cmolj... slino na entu... pomislih kako bi bilo vrijeme da odem spat.... mozda ako budem sanjala nekakvu divlju perverzariju koje se uopće neću ni sjećati.. ali imat cu onaj neki cudni smjesak ujutro na licu, prestanem biti Ucviljenica.. i postanem Normalna... maa, ne bih bas rekla ni to da ce se dogoditi.. koji nenadjebiva logika, fuxa.. odlicna si, zlato... taman za drugi osnovne pa strasno.. puj puj puj... e, to je bio tren kad mi je doslo da idem na jednu instant injekciju pelinom i na jedan brzi oporavak na klupicu u parku.. (odlican parkic s jos izvrsnijim (ovo je termin specially used za njega:) klupicama).