Na KT13 Vaganjski vrh sam si izvadila još jedan enshure (gotovi obrok) ko da mi nije bilo dovoljno zlo, ali ja sam očajnički željela povratit snagu, bilo čim, al nije išlo..... od Vaganjskog do Sv. brda je lanac bio u magli pa nisam odmah skužila kam moram, ali ka sam već bila gore probala sam skužit od kud sam došla prošle godine, na spustu do križanja sam se jebeno namučila od straha dal sam fulala ali kad sam na kamenu ugledala natpis, jebeno sam bila zahvalna.... do sedla za uspon na KT14 Sv. brdo sve je bilo OK osim mučnine i sad već povremenih halucinacija ali sam mogla brzo hodati jer nema tu velikog pentranja.